U svakom slucaju, bio je samo jedan tunel, mracan i usamljen: moj tunel, tunel u kome je proteklo moje detinjstvo, moja mladost, ceo moj zivot.
A na jenom od onih prozirnih delova kamenog zida video sam tu devojku i naivno sam verovao da je isla drugim tunelom, paralelnim sa mojim, kad je u stvari pripadala sirokom svetu, svetu bez granica, onih koji ne zive u tunelima; a mozda iz ljubopitstva priblizila jednom od mojih cudnih prozora i ugledala prizor moje beznadezne usamljenosti, ili ju je zainteresovao nemi jezik, sifra moje slike…