Blatnjava krv na obrazima, jutro u magli.Umorni konji i slomljena koplja.Polje prekriveno poznatim i nepoznatim imenima u jednoj boji.Usporena dahom, neki dobri vjetrovi.Miris spaljene kože miješam u glavi.Bijela haljina i svježe cvijeće, to ću ti donijeti.Dajem svoje utvrde i nasade pamuka za onaj ranjeni dio tebe, lice bez očiju u toplim dlanovima.Pjevat ću ti da ne čuješ svoje vriskove, mrviti kruh i biti tvoja nova putovanja.Ne gledam, koraci znaju gdje si.Nije važno, sve što je od tebe ostalo, još uvijek si ti.
Post je objavljen 12.01.2005. u 17:41 sati.