E kakav dan... Znate onaj Murphyev zakon da će poći po zlu sve što može poći po zlu... E pa to bi se danas moglo primijeniti na meni... ali i ono da poslije kiše dolazi sunce... Ujutro je tramvaj bio krcat, ni mrav više ne bi stao, a kamoli ja, pa sam naravno zakasnila u školu. Već negdje 100. put ovo polugodište. Ni sama ne znam kako sam nagovorila rasku da mi to opravda... Onda smo pisali sociologiju koju nisam imala pojma, ali sam se nadala da ću moći nešto prepisati. Ali ne, bad luck: prvo mi je uzela bilježnicu koju sam imala ispod klupe, onda me preselila u prvu klupu gdje sam bila izolirana od svih. Naravno, nisam ništa znala, pa sam predala test i otišla na vruću čokoladu. E da bi tu bio kraj, a ne... Tek se zagrijavamo! Htjela sam pomoći jednoj meni vrlo dragoj osobi, no on mi je zamjerila da sam užasno negativna u zadnje vrijeme i da njemu treba netko pozitivan. Sva sreća da je ta osoba okružena s puno dvoličnih cura koje su samo prividno sretne, pa mu one mogu pomoći,a mene naziva najboljom frendicom. Ma koga on to zavarava?? Istina je da me tuga uhvatila zadnjih dana, ali promijenit će se to, bit će bolje, znam to i želim to. Nakon ove grozne svađe, već sam bila zbilja na rubu živaca, čak sam se i rasplakala od muke, a onda se pojavilo sunce: otišla sam na kavu s tri cure. Jedna od njih mi je super super super frendica, a druge dvije su mi ok, ne mogu reći da smo previše bliske, ali smo si ok. I pričale smo tako nekih dva sata na kavi, koje olakšanje... Baš sam se dobro osjećala nakon te kave, još uvijek se dobro osjećam i nadam se da će tako ostat do kraja dana (a može i duže :-))
Post je objavljen 12.01.2005. u 16:22 sati.