Žalosna sam danas i ne mogu shvatiti. Kako jedna mlada, pametna, zgodna, obrazovana osoba može prestati željeti živjeti? Kako se iz vesele, vrckave, brbljave i uvijek za šalu spremne "koke" može pretvoriti u depresivnu, bezvoljnu, nekomunikativnu, nesretnu, plačljivu, obuzetu crnim mislima, bez volje za životom, bez volje da uopće ustane iz kreveta... Ne mogu shvatiti.
Zašto? Kako? Koji je taj klik koji se desi u glavi i tako nas promijeni? Čemu? I radi čega?
I kako joj pomoći? Kako se postaviti? Što reći, napraviti? Dati joj rame za plakanje? Protresti ju i ošamariti da se sabere? Niti jedno od toga? Oboje? Kada, u kojim omjerima?
Najgore što nema razloga za to. Nema nikakvog problema kojega treba riješiti. Nema bolesti, nema gubitka, nema nesretne ljubavi, nema siromaštva... ničega za što bi se moglo uhvatiti i reći: "To je! Riješiti ćemo tako i tako!"
Ne. Ništa konkretno. Samo predaja pred vojskom koju nitko ne vidi. Njene vjetrenjače na koje čak ne želi niti jurišati. Bijeg pred strahom od neuspjeha. Povlačenje pred malom stvari koje ju je povuklo u bezdan besmisla i straha. Mali kamenčić koji je pokrenuo lavinu. Kamenčić je lako vidljiv i treba ga samo prekoračiti no što je ta lavina koju je povukao za sobom? Od čega se sastoji? Što skriva u sebi a da to nitko ne vidi? Ili ne skriva ništa? Možda je to samo jedan divovski zračni jastuk koji se napuhao da je zaštiti od mogućeg neuspjeha, a onda se sam pretvorio u puno veći problem od onoga od čega je trebao štititi i sada davi i steže, zastro je vidike, zapriječio put svjetlu, prekrio nadu, ugasio sjaj smijeha, ugušio zvon radosti... i čini se da je cijeli svijet postao taj bezlični balon, bez boje, mirisa i okusa, bez budućnosti i nade, bez izlaza...
Ne mogu to shvatiti i ne mogu prihvatiti. Najbolja mi je prijateljica. Ne mogu je pustiti, a ne znam što više učiniti... Guram ju i vučem i tješim i kudim i ne uspjevam. Ona niti ne želi uspjeti. Predaje se pred ničim, samo pušta da ode. Možda se i smiješi na tu pomisao... Više se ničemu ne smiješi.
Tužna sam i umorna, i još samo malčice ljuta. Idem navući svoje sretno lice.
Post je objavljen 12.01.2005. u 13:37 sati.