Ja ne razlikujem č i ć. Imam ih zapisane u memoriji slikovno prema pojedinačnoj rijeći. Iako ako puno gledam tu rijeć, počnem sumnjati pa onda idem na prvi utisak. Evo, mislim da sam zajebo ovo sa rijeći, a stvarno nisam imao namjeru da vam to paralelno ilustriram. Jer meni je to stvar ilustacije. Može biti da je riječ. Evo. Lost in fucking space.
Nadalje....ja ne razlikujem lijevu i desnu stranu (sebe, moje simulacije stvarnosti, prirode i društva). Tu ne ubrajam političke podjele na lijeve i desne. U tom slučaju znam što je lijevo i osjetim što je desno (naježi mi se duša). Nije to sad kao da ja spavam snom pravednika, sanjam kako slonovi šmrču speed iz onoga transportnog kanala od cementare što prelazi magistralu tamo negdje u Kaštelima nekim. Pa mi usred takvog sna ulete, uz tresak provaljenih vrata i polomljenih prozora, specijalci u crnom, sa heklericama s baterijama pričvršćenim za cijevi i upere ta svijetla u moje krmeljave oči, sve do mog slonovima zaposjednutog mozga, i počnu vikat: - Digni lijevu ruku!!! Digni lijevu ruku!!!
A ja dignem desnu. Ne, ne. To vam je kao da vi i ja sjedimo negdje pokraj mora, vi lijepo pijete bijelu kavu sa šlagom, ja pijem kakao sa šlagom i pričamo o tome što bi pitali Boga da negdje naletimo na Njega, a on ima vremena za samo jedno pitanje. Pa vi kažete da bi ga pitali je li stvarno mora sve biti ovako sjebano kako i jest, a ja kažem da bi ga pitao hoću li dobit prhut ako koristim šampon protiv prhuti iako nemam prhut. Pa onda malo kontempliramo i vi me mirno pitate- Pooka, koja ti je lijeva ruka? A ja kažem – Ova.... i pokažem desnu. Eto to je to. Dakle, ako želite, slobodno možete reći da sam nepismen i da ne znam gdje sam. Ja sam toga i te kako svjestan.
Post je objavljen 12.01.2005. u 03:01 sati.