Kad bi otvarali pogrebno poduzeće, kako bi ga nazvali? Mir? Vječni mir? Zasluženi mir? Spokoj? Blaženstvo? Rajske livade? Vječnost? Pod anđeoskim krilom? U Božjem zagrljaju? U društvu svetaca? NE! Ne, ne, ne i ne! U mom Gradu postoji pogrebno poduzeće koje se zove EKO! Dobro ste pročitali. EKO. I to piše baš velikim slovima na crnom kombiju. Zamislite, umre vam baba od 93 godine; demencija, parkinson, slomljen kuk i tako dalje. Umre, jadnica, blago u snu. I svi se tješe i govore- dobro je da ide po redu. I onda vam se pred vrata dokotura kombi sa natpisom EKO pa iz njega iziđe zaposlenik u crnom kombinezonu, sa crnom šiltericom na glavi, a na njoj piše EKO.
Onda vas mirno ali uz užurbani pogled i govor tijela, upita – a gdje Vam je pokojnica? Vi mu je pokažete, pa je, uz vašu pomoć, on i kolege u kombinezonima lijepo odnesu u kombi. I vi ga onda pitate: To je to? Sve će biti u redu? A on vam odgovori: Ništa vi ne brinite! Mi ćemo vašu pokojnicu lijepo, ekološki zbrinut. Baš kao i sve drugo što vrijedi za kompostiranje.
Post je objavljen 12.01.2005. u 02:48 sati.