Jedna stvar mi stvarno nije jasna i ne da mi spavat mirno jer me nepravda boli. I to me boli predatorski, kvari mi životne radosti iskačući, pritajena, iz tame mog opscesivnog karaktera. Kako može Darth Vaider nakon svih pizdarija što je napravio, završit u đedajskoj verziji raja? Raznosi planete, ubija nevine, tamani i one svoje domobrane jer ga ne slušaju, obnaša istovremeno dužnosti i glasnogovornika i glavnog egzekutora Tamne strane... i onda se na kraju pokaje i to kad mu šef napadne familiju. Onaj mu stari autogeno vari sina, a on gleda pa gleda, pa misli hoću – neću, i onda mu odjednom pukne film pa baci starog u bunar. I onda crkne... a gospodin scenarist mu spremno urući indulgenciju. I kakva je tu poruka? Zamislite da ja radim u vodovodu pa da na kraju smijene lijepo ulijem pola litre LSD-ja u rezervoare, i to recimo, za Novu godinu, baš kad se oružje vadi iz podrumu i podmazuje. Pa lijepo uzmem kameru i krenem snimati pojedine psihotične epizode kolektivnog ultra-bad tripa (nema šanse da im bude dobro, da ga jebeš) i fino zabilježim za budućnost kako se krhka kora ljudske pristojnosti raspukla i potonula u govno licemjerja koje je samo prekrivala. I onda nakon dva dana, kad se svi spuste, ja lijepo u novinama napišem iskreno pokajanje uz duboko žaljenje zbog svih poginulih, ranjenih i nestalih te tisuća onih što u šatorima čekaju pomoć pred prepunom psihijatrijom. I onda dođe policija pa me uhapsi i odvede u neke drama dobre toplice pa me tamo uvale u jakuzzi i to zajedno s Angelinom Jollie koju spopadaju napadi MDMA ljubavi i nježnosti. I kad nam baš bude špica, još dođe i lokalni biskup pa nas blagoslovi. Ne znam, možda vrijedi pokušati...
Post je objavljen 12.01.2005. u 02:05 sati.