Na prvom grobu pisalo je: “Ovog ubiše Nemci”, a na sledećem sve Nemci, Nemci, Nemci, pa na jednom: “Ovog je ubio zet”, pa opet Nemci, Nemci, Nemci, pa na zadnjem: “Ovaj je još bio živ, al’ šteta bilo rupe”.
Dok je žena iz bunara zvala ljekara, muž joj reče: nema ti dolje signala.
Kad je u izvješću pročitao: Butnom kosti pokojnog muža redarstveniku razbila glavu – inspektor Jazvec je znao; Zaspo je pijan, pa su ga rastrgla djeca, žena je mislila da su rastrgli poštara, pa je dograbila kost da i ona nešto oglođe, čula je da netko otvara vrata i pomislila da joj muž hoće ukrasti hranu i opet je ostaviti trudnom, pa je u polumraku zamahnula košću te zatukla neiskusnog kolegu. Težak slučaj za nekoga ‘ko nije iz ovog kraja – pomisli inspektor.
Poljubi djecu za mene, a susjedima zatruj bunar i spali štalu. Ako imaš slobodnog vremena pođi pa divljaj po gradu s vilama. Zauvijek tvoj Aleksander.
Voljela bih da se zovem Radivojka i da nemam ovaj, da ‘prostiš, penis.
U Smederevo udari kometa, na veselje vasceloga sveta.
Rijetko dolazim, a ni njima nije drago, pa mi nude kompot, a ja kompot ne volim, pa pođem.
Kad sam ga odvela u zubara, on je rek’o da je to normalno i da tako mora biti. Kad mu je otpala glava, kako sam ja mogla znati da nije i ona mliječna?
Post je objavljen 12.01.2005. u 01:51 sati.