U ovih mojih 20 godina postojanja definitivno sam naučio dvije stvari:
Nikad ne reci nikad
i
Dobrotom se hrani duša.
Mislim da sam to dobro usvojio.
Kad sam bio mlađi govorio sam da se nikad neću napiti… Dok me jednog lijepog dana ili točnije večeri prijatelji nisu doslovno donesli kući. Mislim da jedini organ koji je tada radio na mom tijelu su bila moja usta jer sam ipak nešto uspijevao mrmljati. Je da nije imalo značenja ,ali ipak se broji kao organ koji je donekle bio u funkciji.
Tu sam naučio ovu prvu stvar..Bome sam je dobro naučio…
Druga…
Vjerujem da je dobro djelo dobro samo u slučaju kad ništa ne tražite zauzvrat (kako plemenito!!!!).
Ali ozbiljno ,stvarno tako mislim.
Najjednostavniji je primjer kad se nekom ustaneš u tramvaju. Kasnije se nekako dobro osjećate. Osim ako vas ne bole noge pa ste se morali nekom ustati…
Zato djeco ,budite dobri i plemeniti. I nikad ne recite nikad…
Pozdrav od prehlađenog purgera
Post je objavljen 11.01.2005. u 19:50 sati.