E nemogu vjerovat kako me film opalio, i spustio na zemlju. Zapravo je otvorio u meni sva pitanja koja sam presutno spremao u kutke svoje svjesti trudeci se da ih zaboravim i odgovorim na njih kada do toga dodze. No taj film mi je pokazao da zapravo sa tim pitanjima se treba pozabaviti prie.
Pitanje su:
Kako cu ja podnjeti svoju starost Sa kim cu dozivjeti pozne godine (ako ih dozivim).
Kako cu gledati na sebe i na svoj prozivljeni zivot tada i dali cu za cime zaliti.
Sto cu raditi u starosti
Dali cu biti usamljen
Naravno sve se svodi na ja ja ja vise bih volio da to bude mi mi mi tj. Moja zena i ja no na zalost posto sam se ja vec jednom razveo i bas nemam pozitivna iskustva u braku pitanje samoce me zaokuplja.
Jedan od nacina kako se moze to prevladati vidim iz familija mojih prijatelja. Rjesenje su djeca i njihova djeca tj unuci. U starosti
se zapravo bog ljepo pobrinuo za stare ljude jer im je podario unuke isto kao i roditeljima djecu. Roditeljima djeca su na veselje ponos i ojacanje njihove veze i dokaz njihove ljubavi spona koja ih povezuje u teskim trenucima sumnje nesigurnosti slabosti i ostalih grozota koja se mogu javiti u zivotu. jeca svojom iskrenoscu prosiruju vidike i rjesavaju mnoge probleme izmedzu supruznika u puno vecoj mjeri nego sto ih stvaraju. Makar se mnogi boje djece bas iz razloga da ce djeca biti teret sto je krivo. Sve treba gledati iz drugog kuta ako je ljubavi i razumljevanja izmedzu partnera onda je djece i pre malo. Naravno kada se jave problemi bake i djedovi su tu da uskoce i pricuvaju unucice na obostrano zadovoljstvo. Uz djecu vrijeme brze prodze starijim ljudima a maleni ih povrate u njihovu mladost pa se znas rec kako su bake i dede podjetinili uz unuke a unuci se uvjek rado sjecaju baki i djedova. :-)
E neda mi se vise filozofirat. Uglavnom je vazno da imas nekoga skom ces prozivit svoj zivot do konca i naravno djeca a dalje eeeeeeeeeeeee
Idem doma dost je
Zivi bili :-)
Post je objavljen 11.01.2005. u 18:01 sati.