Vrata odmaknuta u stranu samo koliko lanac dopušta.Dužine je lopovskog pedlja i pomalo zahrđao.Mislim da je proljeće ili barem rano ljeto.Nije vruće, a trava je još svježe zelena.Ima i mirisa, ali više ih ne znam uspoređivati.Već je netko trebao biti ovdje.Dugo nisam koristila telefon, najveći je problem bio artikulirati želje.I da, pronaći dovoljno strpljivu osobu.U početku nisam mogla odrediti razgovaram li s muškarcem ili ženom.On vjerojatno nije mogao odmah razlučiti glasa li se to čovjek ili životinja.Pretpostavljam da nisam samo dahtala, izgledalo je kao da razumije što želim i rekao je da će poslati nekoga.Imam sat, ali više ne znam mjeri li on samo mjesece ili i dane.Umorna sam.Ostavim vrata tako malo otvorena, samo se spustim na pod.Tako će biti lakše čekati.Pusta neka ulica, koji je ovo grad?Mislim da sam žedna.Da, spava mi se.Svrbe me dlanovi.Noga mi zapne za neke stare vijesti na podu.Nije važno, odšuštam ih samo dalje.Rekla bih da imam neka poznata lica u okviru, tamo u sobi lijevo, iza stepenica.Ili je to posuđeni život.Naslanjam se na dovratak.Ja bih malo disala.Virnem još jednom kroz pukotinu.Ukočim se pred sjenom.Netko dolazi.Mislim da to netko stoji pred mojim vratima.Gurnem ih polako do kraja i pridržavam da ih kucanje ne otvori.Što želi od mene?Zašto je došao.Tako čudan i velik.Šutim i znojim se.Mislim da je otišao.Ne želim otvoriti vrata i provjeriti.Neki ljudi zbilja žele ovaj moj život.
Post je objavljen 11.01.2005. u 15:58 sati.