Večernjakov crveni auto veselo juri zagorskim bregima. Goran Stanzl vješto savladava zavoje. Stali smo na kratko u Kuzmincu na kavicu i poslijednje dogovore. Tomislav Oharek je glavni. Od njega Zvonko i ja dobivamo još ponešto potrebnih informacija. Sve imamo i spremni smo. Treba se još samo dokoturati do Osnovne škole ‘Ivana Kukuljevića Sakcinskog’ u Ivancu. Tamo nas čeka 3a razred i njihova učiteljica Barica Rogina. Odrađujemo obvezu po Večernjakovom Željomatu. No, nije to samo obveza, već smo svi mi svijesni da radimo nešto dobro. Mladima treba približavati kreativne i korisne aktivnosti. Go sigurno je jedna od njih.
Imamo informaciju, da treba kod prvoga i jedinoga semafora u Ivancu skrenuti desno i tu smo za čas. S glavne ceste za Varaždin skrećemo u Centar Ivanca, ali semafora nigdje. Pitamo i doznajemo put, a jedini Ivanečki semafor smo fulali.
Čekali su nas. Učiteljica nas prvo odvodi ravnatelju škole. Kratko upoznavanje i dobrodošlica; odlazimo u razred, jer tu smo radi malenih. Slijedi bučan pozdrav. Ta, konačno, zar nismo mi neki športaši.
Ne gubimo časa, već odmah počinje priča. Tko smo i što; zašto smo tu; kaj je to kaj bumo im pokazali; kaj bumo delali; sve im to kazujemo. Dok im ja o tome, Zvonac priprema rekvizite. Zapričao sam se pričom o gou, jer nekako nebi htio samo o pravilima igre. Neka mali znaju odakle go potiče, gdje se igra, kako to mi u Hrvatskoj…
Sve se to odvija bez zastoja. Djelujemo kao vrlo uhodani stroj. Tomislav prati i bilježi detalje. Goran intenzivno i vješto radi fotoaparatom (hvata nas). Ja sam se raspričao pokazujući djeci pozicije, uz pravila igre na pokaznoj magnetnoj ploči, a Zvonac mi pomaže. Učiteljica Barica sve to prati, jer njoj će to trebati za kasniji rad s djecom.
Najosnovnije je rečeno i sada se već djeca mogu aktivnije uključivati u rad. Slažemo neke zanimljive situacije, koje učenici pokušavaju, uz našu pomoć, rješavati na ploči.
Nakon oko pola sata imamo znanja, da bi mogli igrati do prvoga zarobljavanja. Sve to ide djeci nekako brzo, ali njima je to OK, jer vole odmah raditi ono što je zanimljivo. Zvonac radi s cijelim razredom jednu rengo partiju na pokaznoj ploči, dok ja pripremam tablicu za turnir uz pomoć učiteljice. Rengo je partija u kojoj sudjeluje više igrača, tako da svaki odigra po jedan potez. Podjelio je Zvonac razred na dvije vrste i jedna protiv druge. Bude tu navijanja, pokušaja sufliranja, grickanja noktiju, i ono ‘Ne, ne, ne…’ ili ‘Da, da, da…’. To je, ali, rengo. Sada se okrećemo turniru atari-goa u kojem imamo isti zadatak za sve. Za pobjedu treba zarobiti bar jedan kamenčić, a to znači da se partija igra do prvog zarobljavanja. To su počeci u učenju igre GO. Odigrana su četiri kola, a konačna tablica je izgledala ovako: