Nemam baš ništa što bih sada mogla napisati. Malo sam umorna, a ne mogu se naspavati jer sam pod stresom. Imam faze kad se oko nečega jako brinem i onda mi se poremeti čitavi bioritam..
Tako i sada. Čeka me napornih mjesec dana, ili možda dva. Već znam scenarij: vrijeme za sebe smanjit ću na minimum, neće biti vremena za lutanje po internetu, nema vremena za bezbrižne kave, za spavanje nedjeljom, za čitanje novina... za sitnice.
Vrijeme je da stvari uzmem u svoje ruke i konačno riješim sve onako kako želim, mogu i zaslužujem. Imam snage, volje i motiva. Ja zapravo mogu sve što želim. Samo, ponekad je lakše ostati na starom nego potruditi se promijeniti. A kad promijnim ono što želim, promijenit će se i cijeli svijet.
Želim ponovno biti hrabra kao prije godinu dana. Odvažna i sigurna u sebe. Pomalo naivna, ali puna entuzijazma.
A kad sve to prođe... kad sve bude gotovo je ću biti najsretnije dijete na svijetu.
Moji fokusi od jučer idu u nekom drugom smjeru od lutanja i traženja sebe. Tražit ću sebe tamo gdje sam se izgubila. U velikim ambicijama i snovima.
To je sve što sam od neba tražio
I svaki korak tvoj
Što ga napraviš
Kao zastvau bih razvio
Post je objavljen 11.01.2005. u 13:51 sati.