Eto u kategoriji sam, po mišljenu nekih, duplo zatucanoj... u dijaspori, pa ne uspjedoh odgledati jučerašnje sučeljavanje predsjedničkih kandidata na RTL-u, a i katolkinja sam, pa ako može, pomozite ...
Dakle, ja se isto tako ne slažem sa zabranom pobačaja i vjerovali ili ne, ima još mojih istomišljenika unutar katoličke Crkve u Hrvatskoj (kada već govorimo o domaji). Postoji liberalna struja u Crkvi koja na te stvari gleda fleksibilnije, kompleksnije ili ih uvjetno prihvaća kao manje zlo. Na žalost u medijima se u vezi tog pitanja uglavnom pojavljuju neki svećenici koji svojim načinom razmišljanja i govora samo raspiruju već uzavrelu ispolariziranu situaciju dva tabora. Ne znam zašto nitko ne pozove teologinju Anna Mariu Grünfelder ili nekog drugog liberalnijeg teologa. Ovako mi se čini kao da i urednicima takvih emisija zapravo dobro dođe malo fajta između feministica i zatucanih svećenika.
To je po meni potpuno nerealna podloga za rješenje problema i udaljavanje od njegove srži. A to je da se pokuša sve učiniti da bude što manje abortusa, jer on nikome ne donosi sreću. Pokretačka snaga promjena bi trebali biti ne bijesni i puni mržnje ljudi, jer mi se onda zatucanost katoličke Crkve po tom pitanju ne čini ništa manje strašnom od mržnje i nerazumijevanja druge strane da tu istu instituciju po svim mogućim pitanjima satre sa zemljom. Već sam pisala o tome u jednom svom tekstu. Dakle, dobiva se dojam da je velika većina ljudi jako negativno nabijena u pogledu Crkve, ali će se svejedno velika većina tih istih mrzitelja potruditi da se vjenča u njoj, krsti djecu, čestitati će si svi međusobno Božić (za informaciju, to je jedan vrlo Crkveni blagdan), pa ne kužim zašto se u tim svim stvarima ljudi koji ju ne vole i ne podržavaju isto tako ne distanciraju. Pljuje se na sve strane, običan putopis po Rimu ne može proći bez zgražanja i računanja koliko Vatikan naplaćuje ulaznice i slično ... Pa ljudi tko je onda među tih 80% deklariranih katolika u Hrvatskoj, ili se malo zbunimo kada dođe popis stanovništva, pa ne znamo je li ono rimokatoličke vjere znači nešto onako iz običaja ili označuje pripadnost nekoj vjeri? Nemam stvarno ništa protiv kritike i mislim da je ona Crkvi stvarno potrebna i sama sam često puta bila u toj ulozi kritičara, ali smatram da nije isto ako se kreće iz nekih pozicija potpunijeg poznavanja nauka katoličke Crkve i pokušavanja da se neke stvari razumiju ili čisto napadačkog i punog mržnje jedva dočekavši priliku da se udari po već ionako omraženoj instituciji.
I što je onda sa nama koji nismo niti u jednom taboru? Jer očito danas prolaze samo crno-bijela rješenja, pa se čudimo što je puno toga naopačke, što ljudi ne znaju komunicirati, koja kultura dijaloga - samo pljuvačina i krutost ... Sjeća li se netko o čemu sam počela pisati? O pobačaju i njegovom mogućem zakonskom ukidanju, ali eto, odvelo i mene opet s teme i odvesti će nas svaki puta dok ne shvatimo da se moramo bolje upoznati i naći neku poziciju gdje se pravo osobe na odabir neće smatrati ubojstvom, ili ako već neki žele to tako gledati, da se barem omogući da to zlo bude učinjeno sa što manje boli i patnje. A dobar teolog i dobronamjeran slušač mogu pronaći takvu zajednički poziciju. Samo još treba pronaći i takve dvije strane. Do tada ostaju samo površne i nedosljedne fraze ... i da, slažem se da na kraju država treba donositi zakone takve vrste. Samo se pitam zašto smo si odabrali vlast koja se po tom pitanju ne želi distancirati od mišljena Crkve? Možda zato što je većina glasačkog tijela u kategoriji tzv. zatucanih katolika? Ili većinu čine zatucani kvazivjernici, inovjernici, ateisti ... ? Dajte me molim vas prosvijetlite!
Post je objavljen 11.01.2005. u 11:48 sati.