Vjerujem da ste načuli nešto o onoj akciji Crkve protiv metoda potpomognute oplodnje.
Izgovor je navodno moguća manipulacija jajnim stanicama. Manipulacija je, dakako, moguća, ali ona nije razlog za ukidanje mogućnosti roditeljstva ljudima koji zbog niza životnih okolnosti ne mogu na lakši način postati roditeljima.
Bijedni su mi ti argumenti;
a ionako teško stanje u centrima koji se bave liječenjem neplodnosti, moglo bi sada biti samo gore zahvaljujući akcijama Crkve. Instituciji, koja bi trebala biti podrška onima kojima je teško, koji se osjećaju izgubljeno i beznanadno. A to jesu osjećaji koji barem jednom obuzmu čovjeka koji shvati da ne može imati svoje dijete. Nego naprotiv, ta institucija učini to da se taj čovjek osjeti još manjim i još napuštenijim, još izgubljenijim u svojim željama, nadama, strahovima, neizvjesnostima.
Moj stav ne može promijeniti ni jedna institucija. A nametanjem svojih neargumentiranih ili slabo argumetiranih načela, samo me udaljuje od sebe. No, nisam više sigurna ni da joj je to važno. Ne znam je li važno više išta osim moći i vladanja. Možda ćete reći da nisam fer, da nisu svi unutar Crkve suglasni s tom akcijom. Možda i nisu, ali nisam čula još nikoga da je digao svoj glas protiv. I dok je god tako, čini se kao da akciju svi podipuru.