Joj, joj, kako mrzim kad je sve nekako isto... Sve je isto, iz dana u dan.... Jebeno! Zelim napravit nešto ludo, vrijedno sjećanja, vrijedno truda i vremena.... Ali... Nemam vremena... zapravo... ne znam... Ne znam da li nemam vremena ili ga jednostavno ne znam rasporedit! Ili sam osebe uvjeravam da nemam vremena... Ili, šta? Uglavnom... Ne učim, al ono... Baš jebeno ne učim! U ovom polugodištu sam dobila jedinica(komada, kolaca, kedera - kak ocete) više nego u svojih 8 godina osnovne i 1 godinu srednje zajendo! E, pa mislim... Mislim da moram priznat da sam jebeno lijena učit! Fuj! E, koma mi je to, uvijek se zabavim nečim drugim... Filim, internet, šetnja, kava... Ma i wc bi čistila samo da ne učim! Helooooooo?! Pa mislim, ono... I, što je najgore, ja sam za razliku od nekih svjesna da mi o tome ovisi buducnost i sve to... Al... Uopće me to ne jebe!!! E, htjela bi opet u Englesku više od svega na svijetu, i jedini mi je uvijet da prođem sa 5, e, al meni se ne da!!! Koja sam ja glupača!! Mogu dobit najljepšu stvar na svijetu, koju želim najviše na svijetu, a ja opet ništ! Ne znam kakav bi meni poticaj trebao da počnem učit... A, uostalom već je lagano kasno za to! Ovo polugodište sam sjebala totalno, tako da drugo ne mogu nešt posebno popravit, mislim, jedino ako uspijem dignut prosjek za 10 ocjena... Yeah, right! E, pa mislim...
I, da, onda kažem da nemam vremena da napravim išta drugo! Mislim, istina imam malo više izvannastavnih aktivnosti, al jebiga, to stvarno volim! Al ja samo hoću uživat u životu i imat ocijene kao prije... Uostalom, šta ludo u Bjelovaru možeš napravit a da te na blate do kraja života...
Nije da mi je baš previše stalo do toga da se svima svidim jer je to nemoguce i ne shvacam osobe koje to pokusavaju, ali ipak, postoji to nešto u našoj glavi da želiš pripadati nekoj grupi... Nekih ljudi koji te razumiju, koji su uz tebe... To je svakom od nas potrebno... I ja mislim da sam prije NJEGA i NJE imala puno više toga... Od tad, jednostavno... Jednostavno mi ništa ne ide kako treba... I, sjetim se svih osjecaja, tuge, boli svaki dan... And, life still goes on...
Kako jednostavno... Uživati u skom trenutku, punim plućima, proživjeti svaki osjećaj... Kako?
Post je objavljen 10.01.2005. u 23:43 sati.