Ines je ovo zapisala sredinom svibnja 2004, a uvod sam već jednom koristio.
Došla sam ovdje prije 15 dana kao član stručnog tima na «Novigradskom proljeću», pri tome misleći da je Novigrad u Dalmaciji, nemajuć pojma šta je Novigradsko proljeće (nikad čula do tad), a kamoli šta ću raditi. Upute su bile: «Bit ćete dio stručnog tima, sve se radi i dogovara u hodu, uzmite sportsku robu, snađite se za prijevoz a osigurani su vam smještaj i hrana...». Zašto ne???
I tako sam stigla u Novigrad u Istri, u super hotel (jednokrevetna soba:), hrana još bolja, upoznala suradnike (simpa ljudi), al još uvijek nam niko nije reko kog vraga mi ovdje radimo? Tri dana pokušavali smo odgonetnuti... U nedjelju su stigli klinci i mentori, održan je prvi «ozbiljan» sastanak (već tada smo vidjeli da nije sve bajno...), a ponedjeljak je krenuo ozbiljan rad. Nisam mogla vjerovat koliko ti ljudi mogu raditi, od jutra do mraka, bez predaha, puni volje, a znakovi nervoze u tragovima - svaka čast!! Tjedan dana prošlo je začas, a kad su u subotu održane prezentacije svih radionica nisam se mogla odlučiti šta mi je ljepše i bolje, a da ne pričam o tome KOLIKO su toga napravili. Da nisam vidjela svojim očima ne bi vjerovala! Stvarno se divim tim ljudima!!
Što se tiče mog dijela posla, bilo je svega, od administrativnih poslova pa do teških psiholoških analiza:), al sve u svemu bilo je super. Tempo je malo ubrzan, al uhvatljiv. Nije mi se sviđalo to što smo morale radit neke poslove za koje mislim da se definitivno mogu drugačije organizirat i olakšat ljudima, al o tome ću kasnije. Smislili smo i vodili radionicu (pod mi mislim Hana, Sara, Orjana i ja:) - bilo je ok; primjenili smo upitnike za učenike i hospitante (tu ništa ne bi bilo isto bez Siniše:) i ono zbog čega smo i ostali Hana, Siniša i ja duže ovdje - napisali mišljenja o učenicima i hospitantima i obradili upitnik za učenike i sklepali nekakav izvještaj o tome. Na početku smo bili mladi i naivni, pa smo mislili da ćemo i hospitante obradit, ali nam je nekako splasnuo entuzijazam i ponestalo energije - sorryte:(. Al ostavili smo file u SPSS-u sa svim varijablama, samo treba ukucat i obradit:). Definitivno mi je najbolje u cijelom poslu bilo društvo, rad u timu, nije mi bilo teško radit skoro cijeli dan kad je ekipa SUPER! Šale ko u priči, a u priči je bilo ful dobro da sam htjela plakat:). Super mi je bio naš nastup na karaokama, nikad neću zaboravit Sinišinu facu «Šta, šta??» i našeg baletana.. ne znam kad sam se zadnji put toliko smijala, ustvari mislim da sam oborila rekord količine smijanja u tjednu. HVALA!:) Osvrt na obrade podataka i pisanje mišljenja bolje da ne pišem zato jer radimo ko konji već 3 dana i pobuđivanje tih sjećanja samo bi moglo pokvarit moj sveukupni dojam o NP.
Znam da sam htjela pisat još nešto al sad se jednostavno ne mogu sjetit, moram priznat da mi se ful spava. Pa zato idem spavat, a obećajem (sebi i vama) da ću mailat svoje prijedloge za organizaciju Novigradskog proljeća.
Drago mi je da sam bila dio nečeg tako lijepog i posebnog i nadam se da će NP poživjet još 100 godina:) I naravno, zovite me opet!! Hvala i doviđenja - makar kada u životu! (znam da kopiram, al rečenica mi se ful sviđa!).
Post je objavljen 10.01.2005. u 23:13 sati.