Znam da je novogodišnje slavlje već pospremljeno u ropotarnice sjećanja, ali osjećam potrebu da nešto napišem o tome kako sam prošao "najluđu noć". Između ponuda za odlazak po restoranima, hotelima, tuzemnim i inozemnim aranžmanima, odlučio sam Novu dočekati u posve drukčijem svjetlu. Znam da sam blažen što su mi roditelji još uvijek na životu, iako teži srčani bolesnici. Mama je, ne bi li nas nekako dovukla k sebi, rekla kako će napraviti sarmu, a mi neka dođemo 1. ili 2. siječnja na ručak. Nisam odmah prihvatio, a kako je poziv bio telefonski osjetio sam tugu u njezinu glasu. A nije znala što mi je sinulo u glavi. Znajući da nisu pri novcu, kupili smo hranu za novogodišnju noć i najavlili, na vrijeme, naš dolazak. Bili su oduševljeni. Iz svakog pokreta, pogleda vidio sam kako trepere od sreće što smo zajedno u toj noći i što smo svoj gušt zamijenili s dočekom sa "starcima". Kad smo išli doma i mi smo bili sretni. Prespavasmo skoro cijeli 1. siječanj, a od 2. je sve nekako bilo lakše. Izradili smo i slike, da ne ostane samo u sjećanju...
Post je objavljen 10.01.2005. u 10:21 sati.