Ne znam. Jesam li lud. Ili samo budala. Znam da mi srce življe kuca. I dišem dublje. Sutra ujutro ću poći na rub jedne provalije. Stotinjak metara okomito odrezane stijene, sve do mora. Ispred mene će biti druga ravna crta, dugački modri horizont. To mi je najdraže mjesto na svijetu. Tu mi stvarnost predočuje moju moć. Da zagrabim prostorom i pokorim. Stojim malen na rubu. Golemo vodoravno i golemo okomito ispunjava me čudom mojeg JA. Ja sam nikad prije i nikad više. Ja sam živ.
I nisam blesav da stojim baš na jebenom rubu. Shit happens. Onda ću izvadit izgrebani fotoaparat od 3,2 milijuna pixela pa ću sve to strpati u YNYNYNYNYNYNYNYN format pa ću emajlirat. I evo mi srce življe kuca, ha ha ha ha.....i diiiiiiiii.... šeeeeem!
Post je objavljen 10.01.2005. u 01:55 sati.