Možda malo prekasno za pisanje o novoj godini ali me nije bilo ovh četri dana uživao sam
na Sabljacima u Ogulinu na prekrasnom suncu u neprimjerenom u ovo doba godine.
Stara godina: Trka po gradu da se kupe razglednice, poneki suvenir i kupi hrana za put.
Putem nailazimo na sirotinju koja prosi po ulici i čopor pasa koji nas prati, nailazimo na
semafore koje je teško proči jer su u lokvama vode. Uspijemo kupiti razglednice ali nema
maraka za njih-trazimo poštu i nakon dugoga pješačenja kupimo marke. Vračamo se u centar
shopinga, sjedamo da na miru popijemo kavu i napišemo razglednice a onda problem broj dva
nema poštanskog sandučiča. Ne obračamo na to pažnju kupujemo stvari i taksijem se vračamo u Hotel. Grad je preplavljen taksijima i nije skup a imaju i metro, tramvaj, trolebus.
Grad je po veličini 4 puta veči od Zagreba – ali ipak nebih živio tamo.Društvo se nalazi razmjenjuju se doživljaji i radi se plan za veće. Piva za pivom vatromet za vatrometom 22 sata
izlazimo iz Hotela u taxi i na jedan od njihovih trgova ispred hotela interkontinental na doček.
Neču više duljit vatrometa je bilo podosta –kako i nebi kad na štantovima po gradu prodavali su umjesto suvenira samo rakete i petarde. Kako smo se vračali po ulicamo prema hotelu svi stopiraju taxi a svi taxiji puni tako smo mi prevalili par km da bi ipak uspili se ukrpati u jedan.
Piva je 5 kn Mrlboro 6 kn taxi 25 kn – nije skupo ali nije ni lijepo, Dajcije stare kad sjednes propadnes u sic, dobro je tako nesto doživjet da bi cijenili svoje a kažu da će s nama u europu .
Na recepciji nam nisu uzeli razglednice a sandučiča nigdje – odustali smo . Na putu kući stali smo u jednom gradiču a tamo sandučića na svakom koraku USPJELI SMO. Na granici nam pobereju putovnice i čekaj pola sata, tako i na Mađarskoj. Dolazimo na Hrvatsku granicu čestitaju nam novu godinu a mi svi samo da vas vidimo napokon HRVATSKA.
Dosta je putovanja za ovaj mjesec treba napravit plan kako zaraditi za drugi.
Post je objavljen 09.01.2005. u 20:14 sati.