Ironija… potpuno bezazlena
A opet tako smrtonosna
Sve vam oduzima
Bez imalo žaljenja.
Ako malo promislite,
Ironija nam jedina ostaje kada očajavamo
Kada pokušavamo prikriti bol
Kada pokušavamo…
Kada samo pokušavamo.
Postoji jedan glas
Koji nam govori u zadnjem kutu uma
Vragolaste stvari
I smije se sam tebi
Što činiš kada nešto činiš.
Zajedljivo
I budalasto.
Ironija… Zadnja stvar na svijetu
S kojom se želim susresti danas…
Pustiti ću je na miru
Neka zaspi u zadnjem kuku mojega bivanja…
Možda ju probudim
Kada budem spremna
Na smijeh na vlastiti račun.
Tada ću se obračunati sa njom.
Post je objavljen 05.01.2005. u 17:55 sati.