Čudan je to bio san.
Bila sam na moru. Ali onaj fuj Tsunami je osim što je uništio atole Indonezije uništio i moje more.
Na mojoj omiljenoj plaži pojavile su se sedimentne bijele stijene kao u Tuskoj, i neka spilja u kojoj je bilo leda i stalno je curila mrzla voda.
Divlja plaže se pretvorila u raj na zemlji sa predivnom uvalom sa palmama, okruženom prekrasnim pješčanim plažama sa palmama.
Imali smo pravi brod umjesto ove kade koju sad imamo ali mi tata nije dao da ga vozim. Parkirao ga je na Cetini umjesto na našoj bovi.
Uglavnom cijela zbrka od sna.
Tipično za mene je:
- nakon nove godine počinjem sanjati more
- tamo negdje od 01.03. počnem sa nekih prastarih cd-a skidati slike svoga mora i stavljati ih na wallpapere
- od 01.05. sam u ozbiljnoj krizi, toliko ozbiljnoj da počinjem razmišljati o bolovanju (jedino me uvijek muči kako ću objasniti boju koju ću dobiti na moru?)
- od 01.06. se tresem kao drogeraš u krizi i spajam vikende i zamišljene praznike i već sam luda jer sam godinama navikla da krajem 6 mj idem na more a prošle godine nisam bila, a neću ni ove
Moram naći neki način odvikavanja.
Probat ću sa malim vikend dozama.
A sve zbog Tsunamija...
Post je objavljen 09.01.2005. u 16:57 sati.