Nedjelja u sijecnju...Ne znam da li postoji nesto sto me vise asocira na mrtvilo, mir, posvemasnji nedostatak aktivnosti. Vani je oblacno, vlazno i nekako ljigavo, skoro se spustio mrak. More se jedva vidi od nekakve sumaglice, rijetki ljudi po cesti bauljaju kao pijani. Na radiu cijeli dan neka nostalgicna muzika, lagani RnB i rock. Cak se i po lokalnim kaficima ne osjeca ona nedjeljna zivost kod ispijanja popodnevne kavice.
Svake godine je isto. Nakon frke oko bozicnih i novogodisnjih praznika, nonstop izlazenja, prekomjernog prezderavanja i opijanja, ljudima treba vremena da napune baterije i novcanike.
Mrzim ovaj dio godine.
Sijecanj je mjesec u kojem vrijeme najsporije prolazi. Dani se vuku kao prebijeni psi. I tako sve do prvog dana veljace, kada kao da se probije neka psiholoska barijera, osjeca se dolazak proljeca, svi nekako zivnu i zivot se vraca.
Nadam se da ce brzo proci ovaj mjesec i da ce nam brzo doci proljece.
Ps. Pere me depra lagano
Ps1. Od sutra sam na godisnjem, dva tjedna zelim iskoristiti samo za sebe, a to znaci lezanje, citanje, izlasci, mozda krace putovanje. I mozda ostvarenje neke od novogodisnjih odluka ( citaj teretana;) )
Post je objavljen 09.01.2005. u 16:00 sati.