Pregled posta

Sfinge i tak to...

Nadam se da ste se lijepo odmorili i imali veseli Božić i Novu godinu, a ja ču nastaviti o onim osnovnim stvarima iz Egipta... Trebao sam otipkati puno veči post od ovog, ali nije gotov, tako da če se nastavljati opet...

Sfinga je ime koje je među ostalim korišteno i za rijetku vrstu mačke (Kanadska Bezdlaka, postoje i druge) koju ljudi ponekad i zbune sa čiuaua vrstom psa zbog njihovog izgleda. Sfinga je ikonska slika lava s ljudskom glavom u položaju odmora koju su izmislili Egipčani starog kraljevstva, ali isto je kasnije korištena u Grčkoj mitologiji od kud je i potiče njeno današnje ime (prijevod = Davitelj), dok se pravo Egipatsko ime ne zna.

Egipatska Sfinga je obično povezana s lavom, koji je smatran životinjom koja je povezana sa svetim suncem i često s ljudskom glavom koja je pak obično glava faraona. Največa i najpoznatija Sfinga je Velika/Veličanstvena Sfinga u Gizi, koja je orijentirana da gleda istočno, sa malim hramom između šapa. Za lice Velike Sfinge se vjeruje da pripada faraonu Khafra, ispred čije se piramide i nalazi, što bi značilo da je sagrađena za vrijeme četvrte dinastije (2723 - 2563 prije Krista).

Napravljena je od krečnjaka (vapnenca) i največi je kip od jednog kamena u svijetu. Dugačka je 57m, 6m široka i 20m visoka, a nalazi se na zapadnoj obali Nila u Gizi. Nakon što je područje napušteno, ubrzo je zatrpana pijeskom, a prvi pokušaji otkopavanja su bili oko 1400-te prije Krista, kad se mladi Tutmos IV išao odmoriti od lova (Egipčani ga nazivaju Tutmosis/Tutmozis) i zaspao ispod ogromne glave Sfinge (koja je bila do vrata u pijesku), sanjao je da mu je Sfinga obečala da če postati faraon ako ju otkopa i stoga kad se mladi princ probudio, nije gubio vrijeme da skupi grupu ljudi koja je uz mnogo truda uspjela iskopati prednje šape. Da obilježi taj događaj postavio je "Ploču Snova" s natpisom između šapa Sfinge na kojoj je ova priča zabilježena (vladao je samo 10 godina cca 1400-1390).

Misli se da je Sfingino lice portret Khafre-a (Khaf-Ra, što znači "od krune Ra" ili po nekima "ustani Ra!", a zovu ga i Khaf-Re, Khauf-Re, dok mu je helenistička verzija imena Khefren), ali Vassil Dobrev (Francuski egiptolog) je nakon 20-godišnjeg istraživanja obznanio da misli da ju je napravio zaboravljeni faraon Đedefre/Đedefra, po njemu Khafre-ov polubrat i sin Khufu-a (graditelja Velike Piramide, a po nekima on i nije bio faraon nego misle da je znak "Khufu" bio znak za boga svih bogova iliti Sunce, pa da su napravili Veliku Piramidu da ga vječno obožavaju). Đedefre je oženio svoju polusestru da lakše zadobije prijestolje (majka mu je nepoznata ali moguče jedna od manje značajnih žena Khufu-a) i bio je prvi faraon koji je u svojoj tituli imao "Sin Ra" što i pokazuje kako je obožavanje solarnog boga Ra postajalo popularno. Druga pak teorija glasi da je on bio jedini sin Khufu-a i otac Khafre-a.

U "Ploči Snova" se spominje Khafre kao graditelj Sfinge, piramide iza nje i hramova ispred i iza Sfinge, ali Dobrev je primjetio da je put koji spaja Khafre-ovu piramidu i hramove bio napravljen okolo Sfinge što bi moglo značiti da je Sfinga več postojala. Svi poznati kipovi Khafre-a imaju bradu, ali Sfinga je nema, a Dobrev kaže da komadi brade koja je nađena ispod Sfinge (i sad se nalaze u Kairo Muzeju) su bili dodani kasnije. Par godina prije ovoga, Rainer Stadelmann je predložio teoriju da je Khafre-ov otac, Khufu sagradio Sfingu, jer jedini priznati mali kip Khufu-a ga prikazuje s vrlo ravnom bradom (bez dlaka) kao što ju ima i Sfinga. Dobrev kaže da je pronašao još slika/kipova Khufu-a i da nijedan nema bradu i da to dokazuje da glava Sfinge prikazuje baš njega. Dobrev misli da je Đedefre sagradio Sfingu prikazujuči svog oca kao boga sunca i da time obnovi poštovanje za svoju dinastiju. Uglavnom i dalje se ne zna koji ju je od njih trojice sagradio i kad.


Što se tiče nosa Sfinge (1m djela kod nosa fali), za njega se dugo godina mislilo da su ga 1789-te zgađali Napoleonovi vojnici s topovskom kuglom, ali arheolozi su u novije vrijeme našli neke dokaze zbog kojih misle da su dvije šipke korištene kao poluge ugurane u bazu nosa i da su ga tako odlomili muslimani između 10-tog i 15-tog stolječa. Tek 1817-te je poprsje Sfinge bilo potpuno otkopano i to u prvom modernom iskopavanju koje je predvodio kapetan Caviglia, a cjela Sfinga je otkopana 1925-te na veliku radost mnogih posjetioca. Njeno arapsko ime Abu al-Hôl u prijevodu znači "Otac Terora".

Velika Sfinga jest največa i najpoznatija, ali postoje i druge, kao naprimjer alabaster sfinga u Memfisu, koja se trenutno nalazi u muzeju na otvorenom. Isto jedne od poznatijih su red Sfinga s ovnovim glavama koje simboliziraju boga Amun-a i nalaze se na stranama 3km dugačkog puta koji spaja komplekse Luksor Hrama i Karnak-a u Luksoru (antička Tebha, ne zbuniti s kasnijim Grčkim gradom Tebom), kojih je prvotno bilo cca 900 komada. Slika avenije sfinga u Karnaku iz 19-tog stolječa:


Amun ili kako se još piše Amon (Grčki Ammon, što je u Egiptu značilo "skriven"/"sakriveni") je bio veliki idol Egipčana. Isto je bio bog Berbera, ali postoje razlike između Berberskog i Egipatskog Ammon-a. Grci su poštovali Berberskog Ammon-a, dok su ga Feničani spojili sa svojim bogom Baal-om i tako je nastao Baal-Ammon. U početku je bio idol samo u Tebhi što je bio nevažan grad na istočnoj obali rijeke, otprilike tamo gdje se sad nalazi Karnak hram. Jedanaesta dinastija je ukrasila hram sa kipovima, a Amenemhe je bilo ime osnivača 12-te dinastije koji je u svom imenu imao "Amun", a tu su tradiciju nastavila trojica njegovih nasljednika. Nekoliko Tebhanskih kraljeva kasnijeg djela Srednjeg Kraljevstva su isto uzeli to ime i za vrijeme 17-te dinastije je Ammon kao bog kraljevskog grada opet postao popularan. Ali tek kad su vladari 18-te dinastije svojim pobjedama zauzeli teritorij izvan Egipta je Ammon počeo postajati univerzalan bog Egipčana zasjenjujuči druge idole i preuzimajuči "teritorij" stranih bogova. Ammon u ljudskom obliku se prikazuje s kapom iz koje izlaze dva velika paralelna pera, koja moguče predstavljaju pera sokola. Kasnije je postao bog plodnosti, a njegova pratiteljica se ponekad zvala Amaunet (ženska verzija njegovog imena), a češče Mut koja je na glavi nosila duplu krunu Gornjeg i Donjeg Egipta.


Ime boga sunca "Re" je ponekad dodano na ime Ammon, pogotovu u tituli "kralja bogova", jer je nebom u Egipatskom svemiru vladao bog sunca i to poistovječivanje s Re je bilo logično za vrhovnog im boga. Kult vrhovnog boga se proširio uz pomoč Egipatskih osvajača u druge zemlje, Siriju, Nubiju i Libiju i domoroci u Nubiji i Libiji su ga prihvatili jer je tamo postojao stalan Egipatski utjecaj. Nakon 20-te dinastije centar moči je maknut iz Tebhesa i utjecaj Ammon-a je počeo slabiti, i dok su ga dinastije 21 i 22 pokušale održati, jedinstvo Gornjeg i Donjeg Egipta je slabilo, ali su mu pad usporili Nubijci čiji su ga kraljevi jako obožavali, ali su imali slabi utjecaj. Ammon kao Zeus je nastavio biti veliki bog Tebhes-a za vrijeme slabljenja, a i ostao je nacionalnim bogom Etiopije gdje se zvao Amane. Imao je još jedan kratki nastup slave, jer je proročište Ammon-a uspostavljeno preko nekoliko stolječa u Libijskoj pustinji u dalekoj oazi Siva koje je imalo takav ugled među Grcima da je i Aleksandar Veliki putovao tamo nakon bitke kod mjesta zvanog Issus (antičkog grada blizu sadašnjeg Iskenderum-a u Turskoj, gdje je 333-če prije Krista porazio Darija III-čeg koji je imao mnogo veču vojsku) i za vrijeme njegove okupacije Egipta za svrhu da ga prihvate kao boga sunca. Faraoni 18-te dinastije su se isto proglasivali mističnim sinovima tog boga, za kojeg su tvrdili da je oplodio kraljicu majku i ponekad nosio ovnove rogove, kao što je Aleksandar predtavljen s ovnovim rogovima na Grčkim kovanicama. Riječi kao amonijak potiču od ovog imena.

Postoji jedna Sfinga u Grčkoj mitologiji, koja je bila demon uništenja i nesreče, a najčešče je prikazivana sjedeči uspravno (ne ležeči) kao krilati lav sa ženskom glavom (ne muškom), sa šapama, pandžama i prsima lava, zmijolikim repom i ptičjim krilima. Hera ili Ares (ovan je Aries u horoskopu, što je rimski Mars bog rata) su je poslali is njene domovine Etiopije (da li se Grci sječaju podrijetla Sfinge?) da sjedi izvan Tebhesa i pita sve prolaznike najpoznatiju zagonetku u povijesti: "Koje biče ujutro hoda na 4 noge, popodne na 2, a nevečer na 3?". Zadavila je svakog tko nije mogao odgovoriti (riječ Sfinga dolazi od Grčkog glagola sphino što znači "zadaviti"), dok nije naišao Edipus (znate koga je on, jel...) koji je riješio zagonetku rekavši da je to čovjek, puže na sve 4 kao dijete, onda hoda na 2 kad odraste i hoda sa štapom kad ostari. Sfinga se nakon toga bacila sa stijene i poginula je, pa se Edipus smatra kao "početnom" figurom koja je obilježila prijelaz iz starih vjerovanja u nova Olimpijska. Prikaz Edipusa i Sfinge u Vatikanskom Muzeju, iz 4-tog stolječa prije Krista:


Jedna teorija koja nije baš previše podržana datira Sfingu do 10,500-te prije Krista. Sfinga leži točno po smjeru istok-zapad i pogled je naravnat drito s istokom i dok izlazeče Sunce osvijetljava njeno lice, ljudi se i dalje nemogu složiti oko značenja mnogo stvari. Za ljetnog solsticija u Gizi, Sunce se podiže 28 stupnjeva sjeverno od istoka, dok se za zimskog podiže 28 stupnjeva južno od istoka, a za vrijeme ekvinoksa Sunce se uvijek podiže iz smjera istoka i daje točan smjer prema jednom od 4 glavna smjera. S tom točkom se pogled Sfinge naravnava i ukazuje na točan položaj izlazaka Sunca u zoru u to vrijeme godine. Pošto su se graditelji uvijek koncentrirali na sazviježđa zodijaka, oblik sfinge kao lava moguče ima neko značenje. Putujuči unatrag do 2500-te prije Krista (kad večina misli da je Sfinga napravljena), sazviježđe bika je bilo ono u kojem se Sunce nalazilo za proljetnog ekvinoksa, ali sfinga je ipak u lavljem obliku. U rekonstrukciji nočnog neba Gize 10,500-te, Robert Bauval je primjetio da dio neba u koje če Sunce izači je baš sazviježđe lava i to podržava njegovu teoriju da je Giza datira 10,500 godina prije Krista (sazviježđe lava zauzima 30 stupnjeva preko ekliptičnog puta i "udomilo" je Sunce od 10960-te do 8800-te prije Krista i u to isto vrijeme kad je Sunce prešlo preko horizonta i Sfinga je gledala u njega i u svoj nebeski dio - sazviježđe lava, gledajuču 90 stupnjeva desno (prema jugu) 3 velike piramide u Gizi su se naravnavale sa 3 zvijezde Orion-ovog pojasa koje su kulminirale na meridijanu na visini od 9 stupnjeva i 20 minuta, flash animacija ovdje.

Neki istraživači su postavili teoriju da se vide tragovi erozije zbog vode na tijelu Sfinge što bi značilo da je napravljena 10,500-te prije Krista jer to je zadnji put kad je značajnija količina kiše pala u Egiptu, a da je i nju i piramidu kasnije obnovio Khafre (ili tko več), ali da datiraju puno dalje u povijest, što se uopče ne slaže sa onim što nas povijest uči jer su tako davno ljudi navodno bili vrlo primitivni i nije bilo nikakvih civilizacija, a pogotovo ne nekih sa znanjem i organizacijom potrebnom da se izgrade piramide. Drugi pak kažu kako se 10,000-te prije Krista na dan zimskog solsticija Sunce podizalo između šapa Sfinge, a pošto je ekvinoks bio u sazviježđu lava zaključili su da je Sfinga sagrađena da obilježi taj događaj.

NASTAVLJA SE...

Post je objavljen 09.01.2005. u 14:00 sati.