Moral. Najracionalnija etička teorija je ona Kantova o kategoričkom imperativu. Da ne pričam puno: univerzalno prihvatljiva forma maksime mora biti odredbeni razlog volje, a ne njen sadržaj. A maksima (subjektivni princip) mora imati sadržaj. Na primjer: ja želim na miru, da to nikoga ne smeta ni na koji način, popit malo vode iz biorazgradive čaše. Ja. Između drugih ljudi. Na primjer njih 12 milijardi. Koji svi hoće malo vode, a vode nema dovoljno za sve. I što ćemo onda? Kad se budemo našli u sred jedne lijepe, sveobuhvatne, globalne kvake 22. Zašto jedan radni sat programera video igara vrijedi 1000 put više od radnog sata jednog nekog kineskog rudara (gine ih oko 5000 godišnje)?
Samo zato jer ste vi to tražili. Potraživali, točnije. Luksuz. Ili starozavjetno rečeno – Pohlepa. Izvor svog zla. Nije kapital izvor svog zla u svome bjesomučnom samooplođivanju, rascjepkan na bezbrojne djeliće u vidu dionica koje se bez ikakve logike kupuju i prodaju, kupuju i prodaju na špekulantskim tržištima kapitala. Kapital nije autonoman entitet. Vi potražujete. Vi. I ja među vama, naravno. Mi smo zlo koje polako zatvara logičku izdaju svake pomisli o humanosti. Romantično. Kada za 20 godina budete molili naoružane ne-znam-ni-ja-koje da vam daju malo vode za vaše žedno dijete. Kada prebacimo još malo ugljika iz fosilnih rezervi u atmosferski staklenik pa bude za par stupnjeva toplije. I sad se pitate što bi trebali napravit da svi mi ne završimo u tom paklu. Pogledajte zvjezdano nebo iznad vas i razmislite koja mu je rezolucija. Kolika mu je dijagonala ekrana? Koliko ima herza? Ima li PiP (picture in picture)? Jeli možda nebo flat, ha ha... ne gledajte televiziju. Televizija je telekran iz 1984, ne gledaju vas, a znaju što radite.
Ili pijte vodu iz vodovoda. Ko zna, možda je stvarno sa dodatkom Prozaca. I budite mirni, ljudsko biće može izdržati samo tri dana bez vode. Vaši bližnji će crknut od žeđi prije nego što se dočepaju vašeg jebenog Eviana.
Post je objavljen 09.01.2005. u 13:41 sati.