Part 1.
Umočiti se ispod crne površine,dodirnuti strune i dohvatiti šakom bisere.Staviti nisku meni oko vrata i poigrati se.
Misliš li da je besmisao njihova crna mekoća?
Part 2.
Pote ti se misli,riječi postaju besmisao neizbježnog i neostvarivog,sivilo budućih sjećanja i dodir hladnih latica.Bijeg ludosti.Otvori krivice.
Znaš da ćeš se okrenuti,uvijek se okreneš kad ludost pronađe sitnu prugu odlaska.
Odbijaš priznanje mogućeg bijega i okrećeš se mekoći mojih ruku, vapaju golih stopala i razmaknutih koljena.
Obećanje umjesto uzmaka,osjećam ti puls.
Part 3.
Osjećam ti puls.
Otvaraš me jezikom i predajem se tvojim obećanjima, niske mi bisera klize trbuhom, lijepe se uz tvoje usne, uzdišu mojim dahom.
Svojatam te u ovom trenutku.Brišem sjećanja.
Part 4.
Meko me tišinom uspavljuješ, u zaboravu usnulih vjeđa varka tvoje prisutnosti miriši magnolijom. Prazna čaša strasti i blijedi mjesec, nestale zvijezde sa baršuna moje kože.
Mlaka suza.
Kap crnog jezera.
Vrata su širom otvorena, ako otvorim oči neću ti vidjeti ni leđa.
Post je objavljen 11.01.2005. u 01:30 sati.