
Le parkour: Baciš se s visine i pustiš gravitaciji da odradi ostalo...
Ima ekipe koja obično hodanje smatra prokockanom prilikom za lude akrobacije ili lom noge
Normalni ljudi miču se od točke A do točke B stavljajući naizmjence lijevu i desnu nogu jednu ispred druge. Francuski ekstremni pješaci imaju s ovim ljudima zajedničku crtu: također nemaju vozila, već se za kretanje koriste vlastitom snagom i gravitacijom. Ostale crte su im različite, a neke, čini se, nisu baš ni spojene kako treba jer le parkour, kako su ovu vrstu pješaštva nazvali osnivači David Belle i Sebastian Foucan, sve je samo ne hodanje.
Fama je počela prije tri-četiri godine u Parizu kada su se pojavile grupe koje zgrade promatraju kao lansirne rampe, a ravnine zonama za slijetanje. Bessonov film 'Yamakasi' promovirao ih je širom svijeta, kao i Nikeove reklame. Scenarij je isti: dečki nađu zgradu, penju se na nju da bi skočili na susjednu i tako se pravocrtno kreću gradom. Možda je nezgodno po kiši, ali na vrhu grada barem nema kontrole karata. Inače, le parkour nije nastao logikom 'Jackassa', već su tražili 'maštovite načine pada s krova'. Tko bi rekao da lansiranje s vrha zgrade može zvučati sartreovski?
Post je objavljen 09.01.2005. u 02:31 sati.