se desila veceras (8.1 2005)
Adrianu su pocele izlaziti kozice i nakon vecere kod nas doma sa babom i didom pocela mu je temperatura naglo rasti. Oko 19 ipo je vec bila 39,6 pa sam ga odma isla tusirat mlakom vodom i pustila da se igra u kadi.
Taman kad smo sili u dnevni za popit kavu i gledali na tv kako na vjestima se mole svi gradani da zbog orkanskog nevrimena ne izlaze iz kuca Adrian se poceja trest i to samo desnom polovicom tjela.
Ajme gospe moja kako je to bilo strava , trajalo je 10-ak minuta, uzas za viditi jer je nejednako disao, okice izokrenija, tresao se cijeli i poceja gubiti svijest.
Odma smo sisli do aute i u hitnu do koje nam je trebalo samo par minuta.
tamo su se odma stvorili ljecnici i sestre, upalili ventilatore, skinili ga, dali cepice u guzu... on bez kontakta, ruke modre, usi blijede...ja u shoku.
Ja sam sinoc imala nocnu moru ( zbog tsunamija)i sanjala da mi je on nestao u vodi i da sam se sva tresla i urlala pa me tako sad ovo totalno zblesiralo.
Cili tim zdravstvenih radnika oko njega, svi skacu, dovlace kisik, mjeru mu kisik u krvi, panika jer je samo 70-80 .........on i dalje bez kontakta i jako se trese.
Narucuju hitnu da idemo u drugu bolnicu gdje su specijalisti za djecje bolesti..... dolazi hitna.... baba i dida idu autom a nas troje u hitnoj, ja sprida a Karlo iza zajedno sa Adrianom i jednim tipom .
Putem do te bolnice srecemo masu vatrogasaca i policije.... drva po cestama, zatvorene ceste, mostovi,tramvaji, busevi i vlakovi ne voze..... ma ludnica.
Ovde je upravo orkansko nevrime i 410 00 domacinstava je bez struje a na tv i radiju stalno mole gradane da ne izlaze vani i vec ima nekoliko smrtnih slucajeva.
Kad smo dosli na hitnu tamo su nas vec cekali i svi oko njega.. meni je to kao da sam prisutna tjelom ali ne i duhom i kao da na sve gledam iz zraka
Opet cepici, tekucina, hladenje i polako pocima dolaziti sebi. jedno 20-ak minuta nakon sta smo dosli tu dobili smo i kontakt sa njim a nakon jos pola sata i boju u obraze i temperaturu koja je spala i jaka zed sta se pojavila pa je dobio onu mjesavinu soli+secer+ sok koju je odma popio i to 2 salice.
Ljecnici su ga mislili ostaviti ali posto ima vodene kozice na odjelu upravo imaju puno malih bebica sa jako slabim imunitetom i to bi ih satralo pa su cekali jos sat da vide njegovo stanje i dal ga mogu pustiti kuci ili bi ga ostavili.
Dobili smo ipren i alvedon, jedne svaki 6 uri a druge svakih 8 i u slucaju opet ovakvog krampa koji traje duze od 10-ak minuta rekli su nam da opet dodemo i narucili ga za ponediljak u 9 ipo na kontrolu kod ljecnika.
Eto.... sutra ili prekosutra cu ici kupiti farbu za kosu jer sam sigurno veceras dobila 100 sijedih....... uzaaaaas je viditi svoje dite kako se trese i ne moze disati.
Ja sam na poslu u radu sa djecom sa posebnim potreebama navikla na epilepsiju i napadaje, jedina sam koja smireno i bez panike u skoli reagira pa sam zato ja i davala djeci stesolid i druge ljekove ali to se ne moze usporediti sa onim kako covik reagira kad je u pitanju svoje rodeno dite... previse je srce umjesano.
Nocas cu spavat sa jednim okom otvorenim ( ma necu uopce spavat, upravo sam popila kavu da mogu biti budna)
Post je objavljen 09.01.2005. u 01:01 sati.