Žensko tijelo me oduvijek zbunjivalo.Gledala sam pogled muškarca iza očiju starca.Ne vjeruj mu, draga, muškarci će ti podilaziti, a da i ne znaju što žele od tebe.Činit će to tek tako, iz navike valjda, govoriti ti ono što želiš čuti, navesti te da se opustiš i ne paziš, da mogu to dalje raditi drugim ženama.A zašto je to tebi važno, zašto je to njima važno?Odgovarao je svim mojim djetinjim predodžbama o tome kako bi umjetnici trebali izgledati, obučen u crno, vrlo ležernog ponašanja, cigar u ruci.Nisam se ustručavala,zamišljala sam kako bi se moja koža osjećala pod tim smežuranim prstima.Pitala sam se na koji bi me od njegovih strojeva nasadio i vjerovala da je zbilja bio da svakom od tih okruglih stražnjica koje su ga inspirirale.Ili je bar mogao biti.Kakav je bio kao mladić?Isto ovako strpljiv?Tjerajući ženu da se sama baci pred njega na koljena.Nisam ga željela, ali željela sam znati da ga mogu imati.Da li je to isto?
Post je objavljen 08.01.2005. u 16:53 sati.