Debeli se također raspričao. Dobra stvar je i što svakome novom treba reći poneku o sebi, pa sada imam prilike čuti što me ranije nije zanimalo. Ili sam popucao, ili je to uistinu sve jedna velika zajebancija, ali meni je sve to samo smiješno, smiješno i smiješno. Čovjek izgleda onako kako bi izgledao čovjekoliki majmun, da smo se razvili od pande umjesto od orangutana ili čimpanzi ili od koga već ne. Svakako slabo podsjeća na majmuna, a samo mu nedostaje grana eukalitpa i mlado na leđima. Čak i ima male okrugle klempave i dlakave uši, okruglastu a malo u donjem dijelu ušpićenu bradicu i vrne oči. Sinoć ga gledam kako priča o svom nedjelu, zamislim da je u Americi i prasnem u smijeh zamišljajući dvanaest pandi kako mu sjede u poroti. Boguhvala, nikome nisam morao obrazlagati što me to potaklo da se skoro ugušim od smijeha. Pitanje je kako ču sebi takve provale objasniti. Sve su češća izmjenjena ponašanja. Prepoznajem sebe, ali sve češće se i iznenadim.
Dobio pismo od Ivice. On je već, prije nego sam mu se ja javio, otišao kod Čiče. Moguće se nije usudio to napisati u pismu, a bio možda i još tu jednu trunku pametniji, pa išao kod njega prije nego kod istražnog suca. Do sada su baš svi, uz spominjanje bilo kojeg svjedoka, bilo obrane bilo to optužbe, spomenuli i da ih je odjetnik ranije obradio. Čak i neki Canetovi su to spominjali. Samo moji svjedoci nisu došli pripremljeni, nego onako, čisti ko suza i sve je prepušteno slučaju. Prema pričanju i po novinama, najsimpatičniji mi je jedan mlađi, neki dalmoš iz N. Ne živi daleko, ako me Čiča neće uzeti, javiti ću se njemu. Zorića vjerojatno ne bih angažirao, rekao bih da taj ima veze s pravom koliko ja s nuklearnom fizikom.
Čiča je čuo što se događalo, kaže da će se raspitati okolo pa doći do mene u ponedjeljak ujutro. Baš me zanima koliko će se držati riječi.
Pismo je uručio osobno, na Staru godinu. Barem tako stoji u pismu, da ga (radi gužve u poštanskom prometu) mora donijeti na urudžbeni centra. Na pismu nema datuma prijema, pa mi čudno da sam ga uopće dobio. Naravno da je otvoreno. Nemam pravo na zatvoreno pismo, ipak sam opasan po društvo i ono je nominiralo uši i oči koji nadziru sve moje poteze i sve što primam, čujem, vidim, sve se mora znati i podastrijeti Narodu da mi sudi pravo. Ma naravno.
Post je objavljen 08.01.2005. u 10:24 sati.