Marketing
U zagradi
Počela sam pisati ovaj blog kao da pišem dnevnik.
Nekad sam dosta pisala dnevnik....... i nije mi (uvijek) smetalo da ga netko i pročita.
Posebno je meni samoj bilo drago kad bi nakon određenog vremena naišla na svoje pisane umotvorine – pomagale su mi da se na neki način vratim u vrijeme kad su zapisane i ponovo osjetim bijes, veselje, tugu, skoro istim intenzitetom kao tada kad sam ih bilježila na papir.
Prvi dnevnik je bio djetinjasto svjež i naivan u opisivanju svakodnevnih školskih obaveza, kasnije su se počele na istom papiru isprepletati i neke druge bilješke.
Evo kako je otprilike izgledala stranica mog dnevnika prije možda 10 godina:
- (nikad poslana pisma):
“Obraćam Vam se na ovaj način iako sumnjam da ću Vas uspjeti uvjeriti u nešto, ali ne mogu izdržati da Vam ne spomenem......”
Naravno da sam izdržala – nakon što sam se ispuhala na papir nije mi bilo ni stalo da šaljem pismo. - (popis dnevnih obaveza):
-opeglati robu od prošlog tjedna
-nazvati S. zbog L.
-pitati veterinara za kapi za M.
-otići N. na roditeljski
-prije toga oprati kosu u kvasini
Tko je ikad imao fizički dodir s jarcem “u buku” zna zbog čega je ova zadnja stavka - (recepti):
Poklanjam vam jedan jednostavni stari recept moje bake:
KRIVA SALAMA
25 dag šećera
2 cijela jaja
3 štange čokolade
25 dag oraha (može i više a dio se može zamijeniti mljevenim keksima)
grožđice po želji
Jaja sa šećerom se malo napjene pa miješaju na pari. Doda se čokolada, napola sjeckani a napola mljeveni orasi, po želji grožđice. Deblja najlonska “plahtica” se pošećeri kristal šećerom i pomoću nje izvalja oblik salame.
Svi ti zapisi su bili prošarani s nekim mojim razmišljanjima, idejama, maštanjima, skicama za džempere koje nikad nisam isplela, počecima priča koja nikad nisam dovršila....... sve u svemu zgodna zbrka za pročitati 10-tak godina kasnije, malo rezimirati, a malo se nasmijati sama sebi.
Blog mi se svidio zbog toga što kao prvo lakše tipkam nego što pišem na papir i djeluje urednije, a zatim zbog mogućnosti da ga ukrasim po svom ukusu. Kako imam nekog laganog pojma o uređivanju web stranice to mi je došlo kao zgodna zabava.
Međutim, večeras sam se poprilično iznenadila.
Malo sam brljala po editoru i kliknula na statistike – kad tamo piše: Vaš blog se nalazi na Almost Cool listi.
Ne mogu reći da u ovih 30-tak dana nisam uočila liste, čak sam i prošvrljala kroz pravila, ali stvarno nisam očekivala da ću se i ja naći na nekoj od njih.
U stvari ovim postom želim zahvaliti svima koji me čitaju (iako sam ja mislila da takvih ima samo par – sad imam counter pa sam pametnija) i koji moje umotvorine ovako nabacane zbrda zdola u raznoraznim temama smatraju interesantnima.
I želim s vama podijeliti još jedan dio svoje privatnosti (nažalost dosta zanemaren zadnjih godinu dana), svoje umjetničke kreativne pokušaje.
Molim da primite na znanje da je sve rađeno s besplatnim programima koji nemaju baš prevelike mogućnosti, ali ako vam se išta od ovoga svidi, slobodno kopirajte i upotrijebite kako vam odgovara.
Svaki thumbnail vodi na veliku sliku, smanjen je na 200*150 px i nije teži od 15 kb.
Nadam se da se neće predugo učitavati.
Post je objavljen 07.01.2005. u 20:41 sati.