SAS (Special Air Service)
Geslo ove Britanske postrojbe za posebnu namjenu je "Who dares wins" - Tko se usudi, pobjeđuje. Jedna od najpoznatijih i najcjenjenijih postrojbi posebne namjene na svijetu, koja je uzor mnogima, ima svoje korijene u Drugom svjetskom ratu. Utemeljitelj SAS-a je "The Phantom Major" David Stirling (1915-1990.), koji je na ideju o postrojbama posebne namjene za djelovanje iza neprijateljskih crta došao 1940. dok se u Egiptu oporavljao od padobranske ozljede. Stirling je ideju predočio svom nadređenom, general bojniku (general-majoru) Neilu Ritchieju (preskočivši ogradu i ušunjavši se u vojarnu kad ga straža na ulazu nije pustila, što je bila izravna demonstracija sposobnosti). Nakon mnogih uspješnih akcija protiv Afrika Korpsa tijekom 1942. i 1943., SAS je ostao bez svog utemeljitelja koji je ostatak rata proveo u njemačkom zarobljeništvu. Stirling je 4 puta bježao, ali je svaki puta uhvaćen jer se čovjek visok 194 cm teško skriva; na kraju je bio zatočen u čuvenom Colditzu. Preživio je zahvaljujući činjenici da je prikrio svoju pripadnost SAS-u. Hitlerova osobna naredba bila je da se svi pripadnici SAS-a i američkog OSS-a (Office of Strategic Services, kasnije CIA) ubijaju na licu mjesta. Njegova zamisao pokazala se vrlo uspješnom i SAS je nastavio djelovati u Europi, s impresivnim rezultatima na kraju rata: 7733 njemačkih vojnika je ubijeno, 4784 zarobljenika i preko 700 neprijateljskih vozila uništeno. SAS-ovci su sudjelovali i u lovu na nacističke ratne zločince. Nakon Drugog svjetskog rata, pripadnici SAS-a sudjelovali su u operacijama u Omanu, Adenu, Malaji, na Borneu i u Vijetnamu (gdje su nosili američke, australske ili novozelandske odore). Korišteni su i za tajni rad u Sjevernoj Irskoj, gdje su bili odgovorni za smrt 25 pripadnika IRA-e. Javnosti je najpoznatija njihova uloga u ratu s Argentinom na Falklandskom otočju, gdje su poslani dva tjedna prije ostatka britanskih postrojbi. Vršili su izvidničke operacije, sabotaže i napadali argentinske avione tada novim oružjem, projektilima Stinger. Na Falklandima je 18 pripadnika SAS-a poginulo u helikopteru koji se srušio zbog nevremena, a jedan pripadnik "sestrinskog" SBS-a poginuo je kad su SAS-ovci otvorili vatru na njih zbog zaplijenjene argentinske opreme koju su ovi imali na sebi.
SAS-ovci su upali u londonsko veleposlanstvo Irana kad su protivnici Homeinijeve vlasti tamo držali 26 talaca. Ugušili su pobunu u britanskom zatvoru Peterhead 1987. godine: specijalci su ušli u zatvor naoružani samo pendrecima i svladali zatvorenike koji su držali taoce. Godine 1994. su u Albaniji četvorica SAS-ovaca izveli operaciju spašavanja zarobljenog humanitarnog radnika Roberta Welcha. Poznata je i njihova uloga u Zaljevskom ratu. Zadaća SAS-ovaca bio je da iza iračkih crta traže, lociraju i sabotiraju lansirne rampe za projektile SCUD. U Bosni su SAS-ovci na terenu locirali topništvo vojske RS i laserima navodili "pametne projektile", a zna se da su u okviru KFOR-a angažirani na hvatanju ratnih zločinaca. SAS-ovci su poslužili ne samo kao uzor, već i kao instruktori za mnoge civilne i vojne specijalne postrojbe svijeta, od australskog SASR-a (koji je preuzeo i njihovu krilaticu "Who Dares Wins"), njemačkog GSG-9, pa do specijalnih postrojbi mnogih arapskih zemalja Perzijskog zaljeva (Kuvajt, UAR, Bahrein). Danas se SAS sastoji od dvije postrojbe, 21. (bazirane u Londonu) i 23. (Birmingham), uz 22. pričuvnu. Prema individualnim vještinama kojima su ovladali, podijeljeni su na Boat Troop (specijalisti za desante čamcima, koji prolaze obuku s pripadnicima SBS-a), Mobility Troop (motorizirana postrojba koja nastavlja tradiciju iz afričkog ratovanja ružičastim Land Roverima) i Air Troop (specijalisti za iskakanje iz zrakoplova, koje zbog preplanulosti i obaveznih tamnih naočala drugi SAS-ovci zovu "Ice Cream Boys" - "sladoledni dečki"). Zbog međusobne netrpeljivosti, odbačeni su planovi spajanja s SBS-om u jednu cjelovitu pukovniju. Uobičajeno određivanje "nadležnosti" svodi se na podjelu da SAS-ovci operiraju na kopnu, a SBS-ovci na obali i do 12 milja od obale. Selekcija i obuka za SAS vrlo su stroge i naporne, a prolazi ih tek 10 od 125 kandidata. Pravila o ustrojbenom naoružanju su, kao i kod svih specijalnih postrojbi, prilično "opuštena". Britanske puške SA-80 i američke M-16 uglavnom je potisnuo Heckler und Koch MP5 i strojnice Sterling, a omiljeni pištolj SAS-ovaca je Browning Hi-Power u kalibru 9 mm.
Post je objavljen 07.01.2005. u 19:41 sati.