Blagdanska groznica je prošla. Bilo je bolje nego što sam mislio. Bankovna kartica je mogla i gore proći s obzirom da na nju ništa ne sjeda u zadnja 2 mjeseca. Na poklonima sam zaštedio ful ali zato nisam štedio na izlascima. A i baš si razmisljam kako je dobro što snijeg nije pao za blagdane. To bi za mene bilo suvišno jer momentalno u mom životu ne postoji osoba s kojom bi uživao u romantičnim trenutcima.
Uživam u momentima mira. Do kraja drugog mjeseca se se moram iseliti iz kuće. Sad uživam dok još mogu. Uživam u sunčanim danima, sjedim doma na kauču, promatram zalazak sunca. Ponekad zapalim i televiziju. Ono, zatišje pred oluju. Znam da oluja dolazi, ali sad zelim uživati. Trebam biti staložen jer ako u oluju uđem nemiran, bit će kaos. I šaljem prijave za posao non-stop, pa makar i u nekom drugom gradu. Cilj mi je zaraditi novac i nije me briga gdje. A snalazenje na novim mjestima zvuči super. Kad se već selim, sve jedno mi je gdje. Barem za sada.
Trebam nešto što će me zapaliti, trgnuti, koristiti sav moj potencijal. Mislim na posao. I onda cu raditi i živjeti punom parom. A onda će doći taj momenat. Imat ću dovoljno novaca i otići ću. Licem u lice sa uzbuđenjem i adrenalinom.
Post je objavljen 07.01.2005. u 18:07 sati.