Jel zanimljiv naslov? ;)
E pa to je ono u što se možda pretvaram. Bojim se da sam postala ovisnica. Preuzeo me beskrajni svijet virtualne stvarnosti, uvukao u svoj vrtlog, i sad vuče, i drži, i ne pušta.
A ja sam čula da ako te povuče vrtlog (onaj pravi, vodeni) najbolje i zapravo jedino rješenje ako se želiš izvući je pustiti ga da te povuče dolje, do dna i tek onda ćeš ga se moći osloboditi. Pa isprobavam tu teoriju s virtualnim vrtlogom.
A možda se na kraju ipak utopim i završim u liku bića iz naslova. Amorfna masa koja sjedi pred kompjuterom, bulji u monitor satima, nede na wc, ne jede, jedva da i diše, samo se oke cakle. I čita, čita, čita - blogove, forume, pošte, ostalo. Još, još, dajte mi još materijala! I više ni o čemu drugom nisam u stanju razmišljatri. Zapravo ni ne razmišljam. Pa čemu uopće služi to razmišljanje? Do kakvog dobra je ikada dovelo? Blago onima koji ne razmišljaju, ne kompliciraju si bespotrebno živote. Dajte vamo ispiranje misli, dajte virtualne kave umjesto pravih, virtualne svađe, virtualne diskusije, virtualno cvijeće i ptičice, virtualne zvijezde, virtualni seks, virtualnu ljubav, virtualnu mržnju!!!
Jel se vidi iz ovoga da zapravo ne volim virtualizaciju? ;)
Post je objavljen 07.01.2005. u 10:40 sati.