Ja se volim petljat u sve i svašta. Moja urođena (ne)inteligencija i (prekomjerna) znatiželja uzrok su tome da svuda zabadam nos! Šnjof, šnjof! Pa tako i u 'građevinske' poslove. Tako recimo znam promijenit žarulju, očistit kamenac na pipi, sastavit dječji krevetić a da mi ne ostane niti jedan dio viška, popet se na stolac pa na kuhinjski radni stol da bih dosegnula najgornju policu, zašarafit šaraf (obično mi ispadaju iz glave) i slično (wow, reći će neki od vas). Jednako tako vrlo učinkovito učim iz vlastita iskustva (obično iz trećeg puta!) pa recimo znam da je plastična stolarija za stanove smrt (osim ako volite živjeti u Tapperwareu ), da više nikad neću kupit štednjak sa staklenom pločom i da visoka potkrovlja nisu frendli invajronment za Šumske Jagode (to bih, jelte bila ja, s obzirom na moju visinu). Nije to baš sve što znam, ali za sad dosta. Pa ja analogno tome obožavam posjećivati razno razne Bau-, Haus- i slične centre, i to ne samo iz razloga što obično imaju i odličan vrtni odjel s mnoštvo biljaka nego i zato što mi obrađene drvene daske, knauf ploče, gips i bale staklene vune imaju osobito privlačan miris – kao neku pozitivnu auru, inspirativni su… Ja kad vidim, recimo, balu staklene vune, odmah poželim gradit neke krovove i izolirati ih, ili kad vidim drvene ploče, odmah mi dođe da skucam koji ormar ili police (to ću uskoro i morati, jer mi knjige ispadaju s polica!), a tek klik-klak laminati - već mi sline cure!.
I boje… ja bih najradije bojala zidove u razne boje svake godine jedanput. Strah me reći sad moje uobičajeno: Volim promjene, jer bi se to moglo svakojako protumačiti. Uglavnom, već se unaprijed veselim krečenju zidova na proljeće. Još da nađem nekoga tko će iza mene sve oprati i mojoj sreći nikad kraja. A da ne kažem i financirati.
I tako kad zalutate u jedan prosječan bau-centar imajte na umu ova jednostavna pravila (iz vlastita iskustva):
- Nikako ne gledajte pod noge ili u visini očiju, tako NEĆETE pronaći oznake odjela i šansa da se izgubite prilično je izvjesna.
- Naravno, ako gledate uvis, gdje su natpisi i oznake postavljene, riskirate razbiti nos, ali vam je to ujedno i odlična šansa 'nosom parat oblake' a da vas nitko čudno ne gleda!
- Jedna napomena vezana uz dvije prethodno navedene stavke: hale takovih centara obično su visoke dvadesetak metara (moja slobodna procjena iz gmizajuće perspektive) pa se naviknite da ćete potrošiti nešto vremena dok uočite natpise.
- Volite poslovicu: Tko pita, ne skita? Odlično. Sad je brzo zaboravite. Naime, zaposlenici centara s građevinskim i inim materijalima nisu tu da bi vama odgovarali na pitanja. Oni su vrlo ozbiljni službenici i laici i njima nitko nije platio da budu ljubazni i odgovaraju vam na pitanja. Naći ćete ih kako namrštena čela nešto vrlo važno tipkaju u svoja računala i obično su nagluhi. Pretpostavljam da je to od zaglušujuće buke pitanja i, dajte molim vas, budite uviđavni i napišite pitanje na ceduljicu. Pošaljite poštom i očekujte odgovor u rekordnom roku: nikad!
- Treba vam savjet tipa: koji šarafi za rupe na ovim metalnim nogama. Molim vas, pitanja toga tipa pošaljite na adresu strojarskog fakulteta nekom stručnjaku za problematiku promjera šarafa. Uostalom, ako ste sami nesposobni ocijeniti veličinu rupe tu vam NITKO ne može pomoći. Piši kući propalo!
- Još uvijek vjerujete da trgovački centar imena germanskog prizvuka znači i da će usluga biti stereotipno brza, učinkovita, precizna i točna? Koliko vi imate godina? 12?! Pa nismo u Švicarskoj. Uostalom i njihovi vlakovi kasne, barem nekoliko nanosekundi godišnje!
- Očekujete da cijena proizvoda odgovara cijeni navedenoj na polici. Još si niste kupili naočale? Vi, prvoiprvo, dobro ne vidite jer niste uočili pravi natpis na polici, a osim toga, sigurno ne znate niti računati, stoga prihvatite pogreške koje se uobičajeno događaju na blagajni. Uostalom, nećete valjda plakati nad razlikom od 20-ak kuna?
- Na proizvodu se MORAJU nalaziti dvije različite deklaracije. Budući da mi još nismo u Europi, mi to ne možemo razumjeti. Ne sramite se što nas vuku za nos i prodaju nam škart robu treće klase, to je za nas dobro! Prelazaka u visoko društvo mora ići polako i postepeno (ili bismo brzo mogli s konja opet na magarca): zamislite da nam odmah daju da uživamo u blagodatima savršenog Zapada! Postali bismo razmažena derišta i mogli bismo zahtijevati jednaki tretman jednom kad uđemo među 'odabrane' zvjezdice na europskom nebu. Zato: napukla noga od budućeg stola samo je umjetnički dojam, a ne proizvod s greškom!
- Ponesite si neki uređaj sa slušalicama kako biste mogli zaglušiti glazbu koja se drsko izvija iz zvučnika: tko vam kriv što NEMATE ukusa i NE PODNOSITE Danijelu, Zečića i Narodni radio. Ako nakon dva, tri sata provedena pod terorom dotične 'glazbe' poživčanite, to vam se NEĆE uzeti kao olakotna okolnost na sudu. Iako 'Pokolj šrafincigerom u Baumaxu' zvuči gotovo jednako dobro kao 'Teksaški masakr motornom pilom'.
- Uvijek se smješkajte na takvim mjestima. Ne želite valjda izazivati 'dobrohotne' i 'uvijek namrgođene' zaposlenike? Morate ih udobrovoljiti. Nisu oni tamo da bi Vas uslužili, oni su tamo da biste ih Vi oraspoložili, utješili, dali im podršku i prijateljski ih potapšali po ramenu. Vi nikako ne možete razumjeti u kojim oni neljudskim uvjetima rade. Mislite da je lako sjediti za blagajnom i skenirati proizvode? Vidjela bih ja vas da svaki dan skenirate velike daske, metalne profile, pakete stiropora ili kutije s bušilicama. Traumatizirajuće! Osobno mislim da bismo im trebali omogućiti beneficirani radni staž. I najmanje 60 dana godišnjeg!
- Cijene na takvim mjestima su vam previsoke? Vi stvarno nemate pojma ni o čemu! Običan ste ignorant i amater! Okvir za slike 10x15 za 60 kuna! Sitnica! Trebao bi koštati barem 150! To bi onda bio ispravan odnos vrijednosti i cijene. Možda, ako se radi o lipama!
- Nikada, ali nikada ne tražite da vam provjere imaju li određenog proizvoda u skladištima. Ti su ljudi genijalci i oni redovito ZNAJU brojčano stanje nekog proizvoda ne samo u trgovini i skladištu, nego i u sljedećoj pošiljci koja stiže preko granice za mjesec dana. Takvog proizvoda nema više od pet komada i prestanite gnjaviti jer ga niti neće biti.
- I za kraj: obavezno ponesite sendvič i bocu kakva osvježavajuća pića. S obzirom na sve gorenavedeno, šanse da se na takvom mjestu zadržite planiranih sat vremena maksimum s treskom padaju u vodu. Ako ste otišli u kupnju poslije podne, sigurno ćete dočekati noć, a prazan želudac mogao bi vas natjerati na opasne zamisli (vidi gore ono o teksaškom masakru!). Ne nasjedajte na vitrinu sa sendvičima i kolačima iza blagajni, jer kad i ako uspijete prijeći tu Scilu i Haribdu (Scila bi bilo od Priscila, blagajnica, a Haribda od Kasa, naplatiteljica!), dočekat će vas samo odavno sasušeni i okamenjeni ostaci nekadašnje hrane. Pomaže i pločica čokolade ili bomboni.
Sve za kuću, vrt i hobi – obratite nam se s povjerenjem! zapravo znači: Uzdaj se u se i u svoje kljuse!
Post je objavljen 07.01.2005. u 09:59 sati.