Ja sam osoba koja emotivno teško podnosi poraze hrvatskih sportaša, pogotovo onih koji neki kurac vrijede u internacionalnim okvirima (dakle, hrvatski nogometni klubovi zauzimaju zadnje mjesto ljestvice živciranja).
Evo danas sam cijeli dan iščekivao susret Olymipiakosa i Cibone. I što se na kraju dogodi: prvo neobjašnjivo dug prekid u poluvremenu, a onda poraz, i to od pretposljednje ekipe u grčkom i euroligaškom prvenstvu.
Mrzim sam sebe što to primam k srcu. Je li to vrijedi moje pažnje i živaca?
Ma ko ih jebe.
Kratka putopisna o Brčkom.
Brčko je distrikt. Sava ga je nekad, u davnim vremenima prošlosti nam naše, poplavljivala, a sad joj se obala smije. Pozdrav Melini.
Post je objavljen 06.01.2005. u 23:45 sati.