Pregled posta

Kako sam se provela u Zagrebu

Bilo je ludo i nezaboravno od pocetka do kraja. Punih 11 dana, a da je sve bilo u redu ostali bi jos tjedan duze i vidjela bi sve one drage ljude koje sam morala preskociti iz raznoraznih nerazumljivih razloga.
Trebali smo spavati kod mile mi svekrve jer je kod mojih katastrofalan krkljanac od kako je prabaka stigla provesti zimu u Zg. i za pocetak izbacila Ivana iz do tada njegove sobe. Ma to i nije bitno za sada. No da. Dodjosmo mi tako teskom mukom do Zagreba i smjestismo se kod premile osobe, moga dragog majcice. Primila nas je ko izgubljenu sirocad, kao da je samo nas cekala sve ove godine i kao da nas silno voli, posebno svoje mile i drage unucice koje je cekala zadnjih 20 godina. Kako smo doputovali u kasne satice po obicaju, tako nisam vise za sebe znala jer sam bila cijelim putem animirdama svojoj vlastitoj djeci, sto nije neki kunst ako si naspavan i odmoran. Medjutim ja to nisam bila jer sam dan prije jos pakirala stvari i poklone do pred jutro. Dapace bila sam izbezumljena i to je bila moja kobna greska jer sam mogla predpostaviti da kad ulazis u vucji brlog moras imati sva cula izostrena, a ne u stanju posvemasne hibernacije. Dok smo raspakiravali i montirali djecje krevetice, pita mene moja ljubazna svekrva da li cu ja kuhati rucak?!? Pa hocu, naravno, pa to cinim svakodnevno kaj ne. I to bijase kobna greska jer nije bilo navedeno cega i koga itd. Da ne navlacim previse cijelu pricu, uglavnom zena je ocekivala od mene nejake majke djinovskih blizanaca da za nju kuham rucak koji mora biti GOTOV u 12.00, eh smijurije kad sam skuzila njen podli trik. Rekoh stara proseci, taj film neces gledati jer mi rucamo oko 18.00 ili vec kad je rucak gotov. Pa kaj sam koji k**** dolazila doma da nekome budem sluzavka. Medjutim moja premila svekrvica jebem joj sunce zarko se silno uvredila i na jos neke stvari kao sto su mogucnost da ja odem na cevape, ha, zamislite samo koja drskost, pored sve one divne hrane koju je ona za nas kupila i koja se mora kad mrtav umoran nakon dana provedenog na MUPu jos i pripremati. Hej, gdje mi je pamet bila da se dam navuci na tanak led, a poznam ju u dusu njenu pokvarenu. Ima jos nesto sto nam je zamjerala, a to je sto djecu vodimo van u posjetu prijateljima. Da ne povjerujes. Kako se usudjujemo kad smo dosli njoj u kucu itd. Pa onda ne smiju po noci biti zatvorena vrata sobe u kojoj spavamo jer ona nema zraka. Pa kaj si ne otvori prozor u svojoj sobi, a ne, onda puse jako i njoj je hladno. Pih! Hirovi lude stare babe, koja je uz to i samoziva bestija, vrazija bestija ne obicna bestijica :))
Da nismo dosli sa namjerom da klincima napravimo putovnice, spakirali bi se drugi dan, a ovako smo morali kenjati i trpiti njene gluposti, medjutim sve ima svoje granice pa tako i mobing koji je stara na nama provodila. Kulminacija dogadjaja je bio kad je Nyima dobio visoku temperaturu i nije spavao cijelu noc, a ni mi sa njim. Nosili smo ga naizmjence i tako do jutra. Temperatura nije prelazila 38.5 i nisam mu htjela dati cepic, vec smo cekali jutro. Bili smo kod doktora koji je rekao da ima evropski crevni virus koji smo vjerojatno dofurali sa sobom, nista nije nemoguce. Kad smo maloga vodili vec je kurio oko 40, tako da mu je doktor samo sprasio cepic, malo se nasalio na racun Hebranga, naseg dragog svima ministra i bas vjerojatno njemu za inat nije nam naplatio pregled. He he he
Doktor veli da to traje oko tri dana i onda netragom nestane.



Pazili smo na malog misa koji je jeo kao junacina ali i kurio kao junacina tako da sam bila dezurna tih dana nonstop, sto ocito za neke ljude nije dovoljno. Tusiranje mlakom vodom svaka tri sata, zatim plakanje pola sata, pa sat i po cendranja, a onda sat spavanja i tako cijelu noc i slijedeci dan. Bila sam mrtva, a moja svekrva mi na to izjavi da sam obicna fukara koja se izlezava do podneva umjesto da do 12 bude gotov rucak. E ljudi moji ako je onda nisam sutnula nikad necu. I provocirala je takvim izrazima cijelo vece i posto sam bila premorena sam u jednom trenutku eksplodirala i izgovorila joj par protuargumenata koji su samo razbuktali vatru ludila u vec ionako razjebanoj svekrvi. Bilo je tako skakljivo da je doslo i do fizickog obracuna tj. dobila je od sina samar ne bi li se pribrala ali na zalost to je jos pogorsalo situaciju pa me je dok sam djeci kuhala mlijeko sutnula nogom u prolazu, eh, hude babe. Moj vrhunac je bio blagi slom zivaca jer tu sam i onako slaba, pa sam joj odgovorila velikom bocicom vruca mlijeka, ciljala sam glavu ali je zvjer bila pod utjecajem adrenalina i skocila je ko koza, pa je bocica pogodila stok. Sad tvrdi da ima strasnu masnicu od bocice ali joj nitko ne vjeruje jer mi je dragi bio prisutan tom prilikom. Fuj sto mrzim fizicke obracune. Jos mi je rekla sto me posebno razveselilo, da me se sjeca sa Svacicevog trga, kak me ni jedna musterija nece he he, ja sam je samo pitala na kojem je cosku ona stajala, he he.
Uspjeli smo sretnim okolnostima napraviti putovnice nakon vise relacija Travno-Dubrava-Crnomerec-MUP-Dubrava-Travno. Sad je pitanje bilo kako i kamo se skloniti od lude furije, kad je moj mali stancic iznajmljen, a kod mame totalni raspasoj. Ipak smo se smjestili na jos cetri dana kod mojih tako da smo iselili moje velike sinove ujaku u prizemlje. Sreca da je kuca dovoljno velika za cijelu familiju, blizu i dalju. Bilo nas je sedmero u trosobnom stanu plus tri kuje i dvije macke.



Ovo Micka ceka pticice na vrhu magnolije, na visini prvog kata i pravi se da ne vidi da ju slikam.
Zapravo kad bolje razmislim bilo nam je cisto dobro ako se zaborave incidenti sa starom gadurom i temperatura maloga klinje i proljev drugoga klinje i to da nije bilo snijega :))
Novu godinu smo prezivjeli na nekom sumnjivom tulumu u hm, zaboravila sam gdje, ali kuca je bila mrak i akvari i arhitektura i vatromet i ljudi koje volim, a nisam ih vidjela sto godina. Tulum zapravo i nije bitan jer smo se mi zavukli u kuhinju i cakulali dok su neki kao nesto plesali. Ovo je prvi put da se meni nije plesalo. Hm. Mozda starim ili me muci bruh, kile i vene i jos kojesta. Bas sam se nasljakala i bez kuhanja rucka.



Ovo je lose slikao moj dragi ali sta je tu je, steta, a bila bi bas super fotka. To je moja prijateljica Sanja M. koju nisam vidjela bezbroj dana.
Evo drag Sanjin Svijete sad vidis da se nisam mogla vise javiti od onog prvog maila jer smo bili grubo izbaceni iz internetske sfere, a kod moje stare nema sanse i nema prikljucka i nemres blizu prici. Zato cu tebe i Princezu Cvilidretu nadam se vidjeti za Uskrs ako do tada osmislimo neko mjesto gdje se svi mozemo skrasiti, a da nas nitko ne kinji i muci. Nadam se da ste zadovoljni sa kratkim izvjestajem. Pusa svima koji su imali snage procitati sve ovo :))





Post je objavljen 07.01.2005. u 23:47 sati.