Američki marinci - Marine Expeditionary Units, Special Operations Capable (MEU-SOC)
Geslo marinaca je "Semper Fidelis" - Uvijek vjerni, a legenda o američkim marincima je možda i najpoznatija "mitologija" povezana s nekom vojnom postrojbom u svijetu. Marinski korpus je "vojska u vojsci", koja je daleko od uobičajenog "mornaričkog pješaštva". Marinci imaju svoje pješačke postrojbe, imaju svoje brodove i svoje zrakoplovstvo. Svoju posebnost, tradicije i rituale američki marinci često vole isticati zajedno s činjenicom da su stariji od države kojoj pripadaju. Naime, godinu dana prije odcjepljenja od Britanije, 1775., tadašnji Kontinentalni kongres u Philadelphiji donio je uredbu kojom su ustrojene postrojbe Marine Corps. Njihova zasebnost predstavlja jednu od mana prilikom obuke; isključivost marinaca čini suradnju i razmjenu iskustava s drugim postrojbama rijetkom i nespretnom. Štoviše, marinci često na sve druge posebne postrojbe gledaju s prezirom, pitajući se što će to uopće Americi koja već ima njih, marince. U sastavu marinaca djeluju posebne izvidničke postrojbe, Marine Recon, koje se po svojoj obučenosti i namjeni mogu smatrati njihovim ekvivalentom specijalnih postrojbi. ("Reconovci" su opisani u filmu Clinta Eastwooda "Heartbreak Ridge".) Ipak, pored Recona, snage marinaca organizirane su u poseban udarni oblik s posebnom namjenom MEU-SOC (Marine Expeditionary Units, Special Operations Capable - ekspedicijske postrojbe marinaca osposobljene za posebne operacije). Postoje 4 marinske MEU-SOC skupine, od kojih su dvije uvijek na brodovima spremne za djelovanje, jedna je na kopnu u SAD-u, a jedna u pričuvi. Svaki MEU-SOC je u osnovi ojačana bojna od oko 2200 ljudi, podijeljena na GCE (Ground Combat Element, dio za borbu na tlu), ACE (Air Combat Element za borbu u zraku - uglavnom helikopteri "Super Stallion", "Sea Knight", "Huey" i "Super Cobra" te avioni Harrier) - i MSSG (MEU Service Support Group), logistička podrška). Njihov ustroj i opremljenost omogućuje im brzo i učinkovito obavljanje zadaća tipa iskrcavanja i zauzimanja terena, te angažiranja u borbi na tlu i u zraku s izvrsnom koordinacijom. Međutim, njihova sklonost da odbijaju suradnju s drugim postrojbama (u skladu s poznatom izrekom: "Postoje tri načina da se nešto učini: pravi način, pogrešan način i način marinaca") čini njihovu primjenu ograničenom na zadaće koji im odgovaraju po snazi i brojnosti. Mnogi će s pravom pitati, otkuda pripadnici Korpusa mornaričkog pješaštva (United States Marine Corps, USMC) oružanih snaga Sjedinjenih Američkih Država – marinci - Marines) u posadama brodova američke ratne mornarice (US Navy) koji ne služe amfibijskom iskrcaju. Zašto oni na tim brodovima obavljaju policijske i stražarske zadaće? Zbog čega marinci čuvaju veleposlanstva SAD-a? Kako to da veliki dio počasti i protokolarnih funkcija, uz predsjednika SAD-a i za njega, kao i niz posadnih funkcija obavljaju upravo marinci? Istodobno, koji procesi su tu cjelinu OS SAD-a doveli do statusa grane OS SAD, dakle, statusa jedinstvenog u svijetu, sa zapovjednikom Korpusa koji je član Združenog stožera (Joint Chiefs of Staff) OS SAD-a? Drugdje, pa i u oružanim snagama velesila, mornarički pješaci pripadaju ratnim mornaricama i nemaju status zasebne grane. Kada i kako su marinci izrasli u međugransku (višekomponentnu) vojnu silu koja bi u drugim, velikim, razvijenim, i vojno snažnim državama mogla nadomjestiti čitave oružane snage? Mnogi od odgovora na ova pitanja mogu se pronaći u povijesti Sjedinjenih Američkih Država, odnosno u povijesti Korpusa mornaričkog pješaštva OS SAD-a. Za sada toliko o marincima od Athumanunha.
Post je objavljen 06.01.2005. u 20:10 sati.