Današnji blagdan nazivamo Sveta tri kralja (ili kraće, Tri kralja), u spomen na trojicu mudraca koja su došla pokloniti se Isusu u betlehemskoj štalici. Bili su to Gašpar, Baltazar i Melkior, a njima u čast pišem ovaj post, o pridjevu sveti.
Naime, on se piše velikim početnim slovom samo kada je riječ o državi (Sveti Tomo i Princip), zemljopisnom pojmu (otok Sveta Helena, brdo Sveta Gera) ili pak imenu crkve, samostana ili slične institucije, odnosno ulice ili trga. U posljednjem slučaju dopušteno ih je pisati na dva načina: crkva Svetog Nikole ili Crkva svetog Nikole; ulica Svete Ane ili Ulica svete Ane.
Isto tako, rabimo li metaforu za Vatikan, napisat ćemo Sveta Stolica, jer to više nije preneseno značenje nego vlastito ime, slično kao Vječni Grad za Rim, Zemlja Izlazećeg Sunca za Japan ili, sukladno tomu, Lijepa Naša za Hrvatsku.
Iz tih je primjera uočljivo da se spomenuti pridjev kao dio imena nekog sveca piše malim slovom: sveti Petar, sveti Pavle, sveti Josip... Kada bismo ih pisali velikim početnim slovom, ta bi imena označavala blagdane: Sutra je Sveti Josip. No i to možemo pisati dvojako, npr. Proslavit ćemo Blagdan svete Lucije.
Eto, nadam se da sam bio jasan. Vjerujte, komplicirano je samo na prvi pogled.
Post je objavljen 06.01.2005. u 18:58 sati.