Ne budi daleko od mene ni jedan jedini dan,
jer, ne znam kako bih rekao, dan je dug
i čekaću te kao na nekoj stanici
kad negde daleko usnu vlakovi.
Nemoj otići ni samo na sat, jer tada,
u tom satu, spoje se kapi nesanice
i možda će sav dim što traži svoju kuću
doći da ubije i moje izgubljeno srce.
Jao, neka se ne razbije tvoj lik u pesku,
jao, neka ne lete tvoje veđe u odsutnosti:
ljubljena, ne idi od mene ni za trenutak,
jer u tom času otići ćeš tako daleko
da ću obići zemlju ispitujući
hoćeš li se vratiti ili me ostaviti da umrem.
Neruda
Post je objavljen 08.01.2005. u 14:16 sati.