O ljubavi, o luda munjo grimizne prijetnje,
posjećuješ me i ulaziš svojim hladnim stubama
dvorca koji je vrijeme okrunilo maglama,
bijednih zidova zatvorenog srca.
Nitko neće znati da je jedino nježnost
sagradila kristale tvrde poput gradova
i da je krv otvarala tunele zlosretne,
a da ne sruši zima njeno kraljevstvo.
I zato ljubavi, tvoja usta, koža i svijetlo i tvoje boli
bijahu nasljedstvo života, sveti
darovi kiše i prirode
koja prima i uzdiše trudnoću sjemenja,
tajnu oluju vina u podrumima,
bljesak žita u tlu.
Neruda
Post je objavljen 06.01.2005. u 11:54 sati.