Nisam mislio da ce ovako zavrsiti. U prethodnom postu mogla si saznati da sam bio u Splitu/Mimicama i da mi je bilo predobro. Uspio sam se odmoriti, naspavati nesto manje, no Split/Mimice su bile odmor za dusu i srce.
Kada sam se probudio u utorak ujutro, trebalo je poceti raditi i stvarno sam bio uvjeren da ce se to i ostvariti. Krivo. Hrpetina labosa ceka na mene, a jedina utjeha je da je asistent radio jos manje od mene... ne znam kako da se jumpstartam i konacno pocnem raditi. Jer ovako samo kradem bogu dane.
Prelijen sam cak i da odem van... mislio sam otici do Bookse, no nisam. Ne znam zasto... nadam se samo da ce ovo stanje uma proci, jer bi se moglo dogodit da mi se akademski uspjeh strmopizdi doli.