Tijekom jutra nisam se dao zavarati: sve nevidljive neprijatelje stjerao sam uza zid, popisao im imena,uzeo brisove iz grla i uzorke urina te ih nakon toga sve bjesomučno poklao.Uzorke i imena predao sam na referadi za nevidljivo neprijateljstvo pa sam naglo,gotovo nepredvidljivo, skrenuo u lijevo te svu svoju nepodijeljenu pozornost poklonio novom zadatku: naglom skretanju u lijevo. Infinitezimalno malim kvantima, pažnja je ipak počela curiti kroz bezbroj pukotina na mojoj mentalnoj discipline, nikad kvalitetno ustanovljenoj niti ikako održavanoj te sam se u hipu našao usred pomahnitale žudnje za slatkišima.Zbog stalno prisutnih zakona klasične mehanike,inercijski momenat iz perioda naglog skretanja u lijevo zadržan je i u periodu žudnje ali je tamo postao remetilni faktor prvog reda te uzrok inhibicijskog fenomena sa efektom povratne sprege sa progresivnim učinkom pa nije ni čudo da je žudnja za slatkišima u korijenu bila sasječena te se kao afekat odvojila od predođbe o slatkišima i manifestirala kao osjećaj krivnje tipičan za sitnu buržoaziju kad se susretne sa svojom potisnutom intuitivnom spoznajom o proleterskom porijeklu.
Još gora od osjećaja krivnje bila bi mrlja na plućima ali ona se srećom ne pojavljuje osim kod krajnje koincidencije gore navedenog kompleksa sa stvarnom uvjetovanošću trenutne klasne pozicije o prethodnom gibanju unutar stratifikacijskog sustava omogućenog reakcionarnom ulogom predaka pacijenta u konkretnim povijesnim zbivanjima.Ali stvarnost nije uvijek u potpunosti obuhvatljiva racionalnim svjetonazornim modelima,bez obzira koliko oni minuciozno i diferencijski naglašeno bili sastavljeni pa se događa da se mrlja pojavljuje nasumično, recimo kod stravstvenog pušača sa, klasno gledano, besprijekorno svijesnim obiteljskim stablom.
Post je objavljen 06.01.2005. u 00:41 sati.