neću vam pisati o dočeku jer vec kasnim nekoliko dana,a i ima previse toga za pisati. imate kod barby ali ja cu dok iznosim svoje duboke moralne dileme ispričat nešto i o tome...
jeste li se ikad nakon sto bi napravili nesto zapitali sto bi bilo da sam to napravio/la drukčije? ja se često to pitam ovih dana...ovih godina....to je jedno od najčešćih pitanja koja postavljam sebi...evo nedavno me bas to pitanje spriječilo da ućinim nešto sto sam vjerovatno trebala učiniti..na dočeku sam upoznala jednog dečka...stvarno mi se svidio..bio je totalno drukčiji od svega sto sam zamišljala...taman,crne kose i nekih tamnih ociju koje su izgledale tako posebno...svidio mi se na prvi pogled ali izgledalo je da je i jedna druga cura bacila oko na njega...ja sam odustala,nije mi se dalo borit tu noć..a i bilo je lakše odustai nego na kraju ispasti razočarana,ali malome nije bilo baš stalo do te cure...izgleda da sam mu se svidjela...ali naravno budala kakva sam odmah sam počela razmišljati sto bi bilo kad bi bilo.....a kako sam nedugo prije toga s frendicom pricala o bivšima prvo pitanje koje sam si postavila bilo je što ako me i on povrijedi.meni je lakše izgledalo pobjeći nego riskirati...tako da sam pobjegla i nastavila bježati cjelu večer...nista nije bilo..i moram vam reci da žalim..da nisam bila tolika kukavica sad bi ako nista imala jednog prijatelja vise a ne dane provodila pitajuci se što ako??? što da nisam pobigla od njega? što da sam mu dala broj bih li bila sretnija ili.... a više nema svrhe pitati se..sve je gotovo,mada bih voljela da mi neko javi ako izumi vremenski stroj..ovo sam ovdje zapisala da bi imala podsjetnik da sljedeći put ne napravim ovo nego da učinim ono sto osjećam.što želim..a ne ono na što me kukavličuk natjera jer ako cjeli život budem bjezala od razočaranja,od prilika u životu,..kako cu jadan život imati...tako da bi vam svima dala jedan besplatan savjet,riskirajte...mozda na kraju i ispadne lose,ali i bolje i to nego da cjeli zivot zalite sto niste napravile tu jednu stvar..