Kako se to dogodi da ti se netko uvuče u srce… i ostane tu zanavijek. I tvoj život postane njegovo malo kraljevstvo. Ne zloupotrebljava mogućnosti koje su mu ponuđene, ali mogao bi bilo što…
Kako se to dogodi da se nekome uvučeš u život – onako lijepo, dječje nenametljivo i da usput ništa ne porušiš niti polomiš?
Biti nekome «kralj«, ne znači vladati. Prije bih rekao da to znači biti bitni i dragi dio nečijeg života.
Tada prostor življenja postaje kraljevski dvorac, dani preslik lijepe bajke, a sve što dotaknemo ili promotrimo započinje blistati zlatnom bojom. Stojeći čvrsto ne zemlji ne zaboravljamo slijediti svoju zvijezdu.
U svijetu arogantnih goropadnika slika kraljevanja koje se napaja mudrošću koju samo Nebo upisuje u naša srca sliči nečem dalekom i zakopanom u nemoguće šarenilo dječjih slikovnica.
Ali - ne mora biti tako!
Kad se istovremeno u meni događa i sluga i kralj i obred i običnost - onda mi ove čudne sintagme ne treba tumačiti.
Njihov prvi dar je da postaju jasne!
On se nalazio u području asteroida 325, 326, 327, 328, 329 i 330. Počeo je da ih obilazi da bi tamo potražio neko zanimanje i upotpunio svoje znanje.
Na prvom je stanovao neki kralj.
Kralj je jako držao do toga da njegov ugled bude poštovan. Nije trpio neposlušnost. Bio je to apsolutni vladar. Ali, kako je bio vrlo dobar, davao je razumne naredbe.
"Kad bih naredio, govorio je obično, kad bih nekom generalu naredio da se pretvori u morsku pticu, i kad general ne bi poslušao, to ne bi bila njegova greška. Bila bi moja greška".
------
I kako je bio pomalo tužan sjećajući se svoje male napuštene planete, usudi se da zatraži od kralja jednu milost:
- Htio bih vidjeti zalazak sunca... Učinite mi to zadovoljstvo... Naredite suncu da zadje...
- Kad bih naredio nekom generalu da leti od cvijeta do cvijeta kao leptir, ili da napiše tragediju, ili da se pretvori u morsku pticu, a general ne izvrši primljenu zapovijed, čija bi to bila krivica, moja ili njegova?
- Vaša, odgovori odlučno mali princ.
- Tačno. Od svakoga treba zahtijevati ono što on može da pruži, nastavi kralj. Ugled na prvom mjestu počiva na razumu. Kad bih naredio svom narodu da se baci u more, on bi se pobunio. Ja imam prava da zahtijevam poslušnost jer su moje zapovijesti razumne.
- A moj zalazak sunca? podsjeti ga mali princ, koji nikada nije zaboravljao pitanje koje bi jednom postavio.
- Imaćeš svoj zalazak sunca. Zahtijevaću ga. Ali čekaću, po mojoj nauci o vladanju, da za to budu povoljni uvjeti.
- Kada će to biti? raspitivao se mali princ.
- Hm! hm! odgovori mu kralj, koji najprije pogleda u jedan veliki kalendar, hm! hm! to će biti, oko... oko... to će biti večeras oko dvadeset do osam.
I vidjećeš da me zbilja slušaju.