Prve sunčeve zrake odbijaju se i poigravaju površinom mora.
Ovako rano može nesmetano uživati u čaroliji.
Sitni kamenčići i krhotine školjaka koje je more izbacilo na obalu bodu joj bosa stopala. Šum vjetra u krošnjama borove šume i miris mora rezervirani su samo za nju, jedinu siluetu na obali.
Sjeda na obližnju stijenu. Sitne kapi mora koje nastaju dok valovi zapljuskuju stijene škakljaju je po nogama.
Sunce joj grije tijelo i isušuje kapljice mora.
Prislanja glavu na rame i kroz nosnice uvlači zrak. Voli miris soli na koži, pomiješan sa mirisom tijela i sunčeve topline.
Uranja u plavetnilo mora. Napokon sasvim sama.
Klizi uz dno. Takvo kretanje zahtjeva najmanje napora. Migolji i promatra sunčeve zrake koje se probijaju s površine mora. Igra svjetla i vode je opčinjava. Izvija se i izranja.
Pliva prema pučini.
Udara nogama, zamahuje jednom pa drugom ruku ispred tijela, glave uronjene u vodu. Nakon svakog četvrtog zamaha uzima zrak. Tijelo siječe valove.
Pomalo iscrpljena, posustaje. Odmaknula je dovoljno daleko.
Rukama sklanja kosu i kapi vode s lica.
Ispruži se na leđima i pušta valovima da je nose. Jedini dodir sa stvarnošću je šum mora u ušima i svjetlo koje se probija kroz zatvorene kapke.
Duboki zaron okomito do dna i klizi ponovo.
Osjeti čvrsti stisak oko struka. Ispuni je paničan strah.
Zadržava dah i pokušava se izvući. Vidjeti tko je iza nje.
Najviše što joj uspijeva je primiti čvrste muške ruke i pokušati se otrgnuti.
Sve ostaje samo na pokušaju. Prima je čvršće i povuče za sobom.
Od iznenadnog pritiska ostaje bez daha. Prislanja joj nešto na lice. Prvo se pokuša istrgnuti, ali shvati da je to kisik.
Srce joj ubrzano udara. Rukom prislanja masku na lice.
Njegove ruke trgaju joj kupaći kostim.
Pritišće je uz pjeskovito dno, i uzima.
Valovi ih pomiču, dno joj se zarezuje u kožu, sol nagriza tek stvorene rane.
Snažan je poput mora koje ih okružuje.
Prima se za njega, za dno. Grabi. Ispušta masku.
On popušta pritisak jedne ruke i prislanja joj dotok života čvrsto na lice dok je odostraga nabija na svoje čvrsto udo.*
Ritam valova, ritam njega... izluđuje je.
Iznosi je na obalu, obavije u ručnik. Iscrpljenu, ranjenu, zadovoljenu...
Poljubi je nježno i upita.
Draga, jesam li te iznenadio?
*Ovaj ud se pojavio u priči isključivo kao tribute to Udo Čoroje vjerne čitateljice i obožavateljice, nadasve zahvalne za onih 0,17 (khm) bodova. Svaka daljnja sličnost je (naravno) slučajna.
Post je objavljen 07.01.2005. u 08:00 sati.