U subotu smo, Muž i ja, pozvani na vjenčanje.
Prilika da se skockamo, izađemo, budemo sami (uz prijatelje, naravno), bez Djeteta. Malena će biti kod none pa ćemo se i uspijeti naspavati. Nadam se da će ostati bez problema. Nona je, inače, čuva dok ja radim i super se slažu.
Još nikada nije spavala kod bake i dide (svekrve i svekra). Njih ne viđa često (oni rade, moja mama je na «birou»). Nedjeljom smo kod njih na ručku. Nekada ne želi niti da je nose i kada odlazimo zaljepi mi se za nogu kako, slučajno, ne bi ostala. Ja ne bih bila na miru: plače/ne plače, spava/ne spava...vjerojatno će se dida naljutiti, ali, i tako, se već ljuti zbog Jadranke :)
Ono što ne volim, vezano uz «svečane prilike», to je shopping.
Ne volim oblačenje, presvlačenje..Ja bih najradije da neki modni savjetnik sve to obavi za mene. Nekada, čak, slažem da sam probala robu. Otiđem u garderobu i malo počekam, koliko procjenim da bi mi trebalo da presvlačenje i onda kažem «Da, da..Super je..»..Nekada moram ići i zamijeniti...
Uvijek zaključim kako nemam što obući. Svi su se, nekako, ženili u toplije doba tako da ono što sam tada nosila ne dolazi u obzir.
Nisam šminkerski tip, nisam preokuiprana modom, stilovima i sl, tako da imam deficit svečane odjeće. Ja sam u stanju svašta staviti na sebe u čemu se osjećam dobro, ali u takvim prilikama ne eksperimentiram. Igram na sigurno uz vlastiti štih.
Bili smo u gradu. Nigdje ničega. Sve je već probrano. Poharani su dućani za, ove, blagdane.
Na kraju sam kupila torbicu kakvu sam baš htjela, ali je nikada prije nisam ugledala i neku majičicu koja ide na već «uormareni» sako i hlače. Komplet je kaki boje, možda mrvicu živahnije, a majičica je neka čudna. Možda je slikam s novim digitalcem, poklonom Mužu za rođendan i stavim na blog jer je teškoopisiva. Baš sam zadovoljna. Izgleda poderano. Kao da je s greškom..Ma, fora...U tonovima od svjetlo zelene, preko kaki, do tamnozelene.
Tek tako, malo otkačena, da se ne osjećam, u sakou, kao u konzervi.
Mužu se kosa dizala na glavi na kompletiće «doguznjake» da ne napišem ono drugo... :))
Hmmm...Da...Takve prilike bude u meni duh egzibicionizma...Ipak ću to ostaviti za tulume, izlaske...
Kćer je uživala u šopingu. Mi smo imali dobru tjelovježbu trčeći za njom...
«Mama, mama...'Idiš?! Jopta!» «Tata, bajon!»...»Mama, din-don paka...Dođi...Lola će din-don...»..Pa se , onda, nije htjela ljuljati na toj din-don patki nego je htjela gledati kako se druga djeca ljujaju..Pa sad je ti odvuci dalje!!!Pa bila mama i psiholog potrebno je mnogo mašte :)
Onda se zaletila među donje rublje... «'Idiš mama, cice»...I pokazuje grudnjak..
«Gaće!», oduševljeno pokazuje. «Tatine gaće»..Ugledala je i bokserice...
«Mamine tange!»...Ma, pokazala je velik oznanje o donjem rublju, uglavnom :)))
Kupovina s devetnaestomjesečnacima: mission impossible, almost...
Post je objavljen 05.01.2005. u 12:01 sati.