Freya skiing freak
Probudila sam se sama nesto malo pre osam sati.Spavala sam na gornjem krevetu,i imala dobar pogled na celu nasu sobu.Svi su jos uveliko spavali.Bacila sam pogled kroz prozor- nije padao sneg,ali jele su bile potpuno prekrivene ogromnim slojevima snega.
Potrazila sam pogledom Ratka koji je bio na drugom kraju sobe."Jos spava.."- pomislih.
U tom trenutnku krece da se desava nesto cudno- nasa najstarija cimerka(okruglo joj je 60 leta) ustaje i pocinje besomucno da shushka kesama- kao nesto trazi.To traje i traje...I ide na zivce.Jedan po jedan cimer se nervozno okrece,budi i dize sa kreveta.Svima je jasno da joj je bilo dosadno i nije htela da pusti druge da spavaju.I kao vrhunac svega,ukljucuje radio svom silinom i cuje se zvonak glas:"Dobro jutro narode".
Ljudi je psuju i ustaju...
Ja masem Ratku,skacem sa kreveta i spremam se za dorucak.Ostali lenjo kuvaju kafu i pokusavaju da se razbude.
Ratko i ja smo stigli na stazu nesto pre devet sati.Odvukla sam ga na "Malo jezero" da vidim kako skija,pa da na osnovu toga vidim na koje cemo staze da idemo.
On se lomi,i kaze mi:"Uf,ovo ce biti cupavo".
"Okej"- rekoh ja."Nista ti ne brini.Pokazacu ti tehniku,pa ces malo da vezbas".
Ja sam ozbiljno pocela da se bavim skijanjem 2000te godine.Skijaske tajne mi je odao jedan kolega dalmatinskog imena- jedinog na celom nasem fakultetu.On sada radi u Gorskoj sluzbi spasavanja,i manijak je za skijanje.Meni je samo zao sto njegova dugogodisnja devojka ne deli sa njim to odusevljenje,vec bih rekla da prezire skijanje.No,ljudi smo,pa smo i razliciti...
Secam se kako sam se spustala niz Karaman Greben,polako,mereci svaki pokret- bilo mi je bitno da svako prebacivanje tezine,svako savijanje kolena i ispravljanje bude odradjeno kako treba.
Primenjivala sam tehniku koju su meni forsirali kada sam svirala klavir- delo koje se svira se dovodi do savrsenstva tako sto ga satima svirate polako,svaki prst mora da ima zamah kao chekic,a onda postepeno dodajete tempo.Nista necete postici ako pokusavate da odsvirate delo tako sto od pocetka pokusavate da ga izvedete u originalnom brzom tempu.
Slicno je i sa skijanjem.Primetila sam da gomila ljudi nauci da se odrzava na skijama,a onda krece da se velikom brzinom smandrljava niz padinu.To ne lici ni na sta.
Vezbajuci godinama,nisam ni primetila da sam svoju tehniku dovela na zavidan nivo.Ljudi mi prilaze i govore:"Pa ti skijas stvarno profesionalno.Svaki pokret ti je siguran.Delujes mocno na stazi".
Ne mogu da se naviknem na to.Ja se jos uvek osecam kao ucenik koji mora da ustane rano,da stigne prvi na zhicu,i da iskoristi ceo dan,jer potrebne su godine truda da se bar malo priblizim tehnici i vestini kojom skija moj ucitelj dalmatinskog imena.
Jedino sto sam primetila da je drugacije je da kada skijam,ne umaram se mnogo,da padine savladjujem bez problema,i da mogu da postignem ogormnu brzinu,i da sve to dobro iskontrolisem.
Takodje,primetila sam da kada sedim na zhichari,i gledam ljude kako skijaju,vidim tacno gde grese,i sta ne rade kako treba.
Bilo bi lepo kad bi me neko snimio,pa da i ja konacno vidim na sta lici to moje skijanje :)
Ovako za sada samo verujem drugima na rec :)
I tako,odlucih da Ratku budem instruktor skijanja.Inace,sat individualne nastave sa instruktorom na Kopu kosta 6EU.A koliko sam skapirala,da bim vam uzeli pare,razvlace ono sto treba da znate da bi dobro skijali,na celih nedelju dana.
Ja sam Ratku to objasnila za par minuta u nekoliko navrata- e sad mu je "samo" ostalo da
vezba do besvesti,i da ono sto zna u teoriji pretoci u praksu,i da natera noge da ga slusaju i idu tamo gde on zeli.
Stekla sam utisak da ja mojim pricama hrabirm ljude i nekako im ulivam zelju za skijanjem.Mislim da vam nijedan instruktor nece pricati kako je on pocinjao da skija,gde je gresio,kakve je probleme imao.Oni su "baje" koje su se rodile na skijama,i vas ce nauciti tehnici- ali se nece mnogo unositi u celu tu pricu.
Ja sam Ratku pricala moja iskustva,on me je slusao,a kada je na kraju dana rekao:"E sutra idemo jos ranije- hocu da sam na skijama u 8h",ja sam se samo nasmejala i rekla:"Aha,i da dodjemo na zhicu u 8:30,i drezdimo do 9h da zhica proradi".
I on se nasmejao,a meni je bilo potpuno jasno da sam ga uvukla u skijasku pricu,i da je postao "skiing freak".
Meni je bilo drago sto sam mu prenela ono sto ja osecam prema skijanju,a jos mi je bilo draze kada je odlucio da mi nosi skije od/do kasarne :)))
E da- ako nekoga zanima- novi cetvorosed na Karaman Grebenu je konacno pusten u pogon i radi ki sat :) Ima neka pokretna traka na koju se poredjaju ljudi,a korpa vas pri tom pokupi.Mnogo je veci protok ljudi nego pre.Aleluja :)
Htedoh da objavim ovde na blogu jednu slicicu,ali ne dozvoljava mi PhotoAlbum,pa cu da samo ostavim link.Ako zelite da vidite Kop,Ratka i mene,kliknite ovde. :)
Post je objavljen 05.01.2005. u 11:08 sati.