Makon što će Ustavni Sud, donijeti rješenje na prigovor predsjedničkog kandidata g. Borisa Mikšića zbog moguće prijevare, i eventualne krađe glasova biraća. Obveza izdavanja Rješenja je 48 sati. Skup / prosvjed / je najavio za petak 07. siječnja 2005. na Trgu Bana Josipa Jelačića u 20 sati, u Zagrebu.
MIKŠIĆ: POŠTIVAT ĆU ODLUKU USTAVNOG SUDA
USTAVNI sud danas je kao neosnovanu odbio žalbu nezavisnog predsjedničkog kandidata Borisa Mikšića na rješenje Državnog izbornog povjerenstva (DIP) kojim je njegovim predstavnicima onemogućeno promatranje prebrojavanja glasova, a odbijen je i Mikšićev zahtjev za ponovnim prebrojavanjem glasova.
Ustavni suci su utvrdili da je žalba neosnovana jer Mikšić nije ispunio propisane pretpostavke po kojima je mogao ostvariti pravo na promatrače. Sud je potvrdio rješenje DIP-a koji je Mikšićev zahtjev odbio jer po Zakonu o izboru predsjednika Republike Hrvatske rad izbornih povjerenstava mogu promatrati predstavnici političkih stranaka koje imaju kandidate, zatim nevladine udruge i strani promatrači, dok nezavisni kandidati to mogu putem nevladinih udruga. DIP je na to uputio Mikšića, no unatoč tome on to formalno nije učinio, odnosno nikada nije ni podnio pismeni zahtjev da mu se dozvoli promatranje.
Mikšić se, stoga, žalio da mu je DIP povrijedio ustavno pravo na jednakost, tvrdeći da je DIP krivo protumačio zakon jer u njemu nigdje nije izrijekom zabranjeno promatranje izbornih radnji od strane predstavnika neovisnih predsjedničkih kandidata.
Ustavni sud je utvrdio da Mikšić propisane pretpostavke za promatranje rada DIP-a nije ispunio i jer je zahtjev podnio na sam dan izbora, a Zakonom o izboru predsjednika propisano je da zainteresirane nevladine udruge, putem kojih je Mikšić jedino i mogao nadgledati rad DIP-a, to moraju učiniti najkasnije 20 dana od dana raspisivanja izbora.
Ustavni suci su utvrdili i da Mikšić u žalbi nije dostavio niti jedan dokaz o izbornim nepravilnostima koje bi mogle utjecati na rezultate izbora i zbog kojih bi njegov zahtjev za ponovnim prebrojavanjem glasova bio osnovan.
Mikšićev potencijal
Suprotno tome, Mikšić bi trebao biti jako zadovoljan. Ostvario je veoma dobar rezultat (posebno u Zagrebu), i to isključivo na temelju kvalitetne izborne kampanje koja je bila valjano personalizirana. On je solidno kapitalizirao to što je za razliku od ostalih kandidata sam financirao svoju kampanju, čime je zorno izrazio kako je "totalno drugačiji od drugih".
Najotvorenije je kritizirao Stipu Mesića (koji je i sam u kampanji prije pet godina ostvario uspjeh najoštrije napadajući politiku svoga prethodnika) i općenito komunicirao bez predrasuda, pri čemu je lakonski dao i neka sasvim neostvariva obećanja, pa i pokazao kako neke bitne odrednice političkoga konteksta suvremene Hrvatske uopće ne razumije (npr. njegova izjava kako ne bi poslao generala Gotovinu u Haag).
Usprkos svježini njegove političke pojave i kampanje koju je vodio, treba procijeniti kako je Boris Mikšić ponajviše dobio tzv. protestne glasove. Opredjeljujući se za njega, mnogi birači su oštro kritizirali ciničnu i sterilnu političku elitu u Hrvatskoj koja već jako dugo nije dala ni nove aktere ni nove ideje (s djelomičnim izuzetkom Ive Sanadera). Osnovni razlozi zbog kojih se tako mnogo birača odlučilo za Mikšića ustvari su slični motivima izbornih apstinenata koji čine čak gotovo polovinu biračkoga tijela.
No, dok su jedni nezadovoljnici politikom i političarima ostali kući zato što nemaju za koga glasovati, drugi su se opredijelili za novoga aktera koji sam plaća svoje račune. Tako je jedan sredovječni Splićanin neposredno uoči izbora rekao: "Svi oni me zajebavaju, ali Mikšić barem to radi o svom trošku". Ako trećeplasirani na ovim predsjedničkim izborima pravilno usvoji pouku iz ovih izbora kako je pobijedio u porazu te ubrzo okupi oko sebe sposobne i kredibilne ljude iz različitih gradova i regija te ih organizira u stranku, onda bi prilično učmali politički život u Hrvatskoj mogao postati puno zanimljiviji nego što je bio do prošle godine.
Ambalaža bez sadržaja
Na posljetku, treba upozoriti kako su najveći poraz na prvom krugu izbora pretrpjeli sami građani Hrvatske, bilo među onima koji su glasovali ili koji nisu izašli na birališta. Naime, reagiranja naših ljudi na besadržajnu utrku za predsjednika uglavnom su zdvojna i obilježena nevjericom da i jedno od preostalih dvoje kandidata u sljedećih desetak dana može ponuditi neki istinski kreativni i bogati politički paket koji ćemo sa zadovoljstvom otvarati idućih pet godina. Umjesto toga, sva je (ne)prilika da će nam se ponovno predočiti politička ambalaža s malo istinski vrijedna sadržaja.
Post je objavljen 05.01.2005. u 22:45 sati.