Berzence. Selo iza Drave, gledano s ovu stranu granice (tu iz Hrvatske, precizno iz Gole). Nalazi se u Mađarskoj, točnije šest kilometara od graničnog prijelaza Gola. Tu su nekoć davno Huni, došavši iz nešto-istočne Azije, stajali, popišali se, posrali, možda nešto i pojebali, prije no što su prodrli u zemlju Ilira, kasnije Južnih Slavena, a još kasnije Hrvata, kako piše na nekim artefaktima, odnosno, kako je na njima uklesano. Obično tu još stoji i dodatak dux ili rex, ali da li je to uopće trenutno važno? Da li će to stilski obogatiti ovaj putopis? Aj-jaj!
U tom je selu jednom jedan Ištvan krpao svoju mrežu pripremajući je za izlov velikih somova koji još i dan danas, tu i tamo, lupe svojim ogromnim repom po površini Drave i otjeraju kormorane i pokoju čaplju.
Berzence su, gledano iz perspektive sakralne arhitekture, mjesto napučeno crkvama, preciznije i točnije – dvije crkve na međusobnoj udaljenosti od pedeset metara, a, jebote, jedno obično selo. Između tih dviju crkava piči cesta prema tamo, Budimpešti, Rusiji, uuuuuu…daleko.
I kaj sad? Nema više gužve na granici, nema više Hrvata u šopingu, nitko ne kupuje zeleni Marlboro s mentolom. Pluća će ipak izdržati još koju godinu…
…i jedna ruralna Mađarica s neprohodnom šumom dlaka ispod pazuha. Jebena je ta nostalgija.
Post je objavljen 05.01.2005. u 03:18 sati.